
27.07.2015 |
Ličnosti / KULTURA I SPORT
Izvor: Glas Srpske
Bez obzira u kojim smo kostimima i kako smo našminkani, naš glas je naš skener i odraz našeg psihofizičkog stanja, kaže Banjalučanka Snežana Savičić-Sekulić, koja je operna solistikinja Narodnog pozorišta u Beogradu.
Slobodno mogu reći da su ovo najljepše godine mog života, jer sam prevazišla mnoge stvari koje su me sprečavale da dišem punim plućima. Na sceni se to vidi. Bez obzira u kojim smo kostimima i kako smo našminkani, naš glas je naš skener i odraz našeg psihofizičkog stanja.
Ispričala je ovo u intervjuu za "Glas Srpske" operska diva, prvakinja Narodnog pozorišta u Beogradu, Banjalučanka po rođenju, umjetnica koja je na vrhuncu svoje pjevačke karijere, Snežana Savičić-Sekulić.
Za gostovanjima na inostranim scenama, kaže, ne ne čezne.
Kada se rade nove produkcije, nekoliko nedelja odsustva je neizbježno a u ovoj fazi života kada su joj djeca još uvek mala, navodi, bi bilo teško izbalansirati privatne i profesionalne obaveze.
''Kada malo porastu, verujem da ću se više angažovati. Imam dovoljno iskustva kroz dosadašnja gostovanja da mogu da izvagam šta mi je prioritet, a porodica je najvažniji segment mog života'', rekla je Savičić-Sekulić.
Nedavno je održana spektakularna premijera Mocartove "Čarobne frule" u Narodnom pozorištu u Beogradu u kojoj je igrala uloga Kraljice noći. Govoreći o ovoj ulozi istaknula je u intervjuu da je Kraljica Noći jedna od najzahtevnijih uloga koloraturnog faha.
Kaže daje to prihvatila kao izazov i domaći zadatak. Ulogu sam spremala tokom cijele sezone, s tim da sam pjevala tekući repertoar i pravila određene pauze. Iskrena da budem, iznenadila sam samu sebe kako sam je otpjevala. Dobila sam odlične kritike i bilo mi je zadovoljstvo sarađivati sa Ivanom Dragutinović, Stefanom Zekićem, mladim ljudima koji su učestvovali u produkciji. "Čarobna frula" je remek - djelo operske literature, navodi ona.
O tome što po njenom mišljenju osvaja publiku da dođe u pozorište i uživa u operi te da li Banjaluka može raditi po tom, ili nekom sličnom receptu kaže da operu niti treba niti može svaki čovjek da sluša, ali oni koji je vole imaju pravo da traže da im se obezbjede uslovi za to.
Operska publika se njeguje od onog najmlađeg uzrasta i veliku odgovornost imaju pedagozi koji će djecu pripremiti za susret sa operom. Odnos prema operi se stiče u školi, u kući, na koncertu, u društvu, slušajući dobro izvođenje bilo gdje da si., kaže ova operska pjevačica.
Navodi da se ne može porediti slušanje klasične muzike uživo i preko nekog stereo uređaja.
Sjediti u dvorani gdje umjetnik direktno svojom energijom pokreće energiju i emocije slušalaca je savršen i jedinstven trenutak. Nisu svi u mogućnosti da to sebi priušte. Smatram da zbog naše djece i umjetničkog potencijala koji nose, Banjaluka zaslužuje više. Djeca su izložena "toksičnim" zvukovima iz raznoraznih kafića, restorana, kladionica itd…. Tome je jako teško stati na put. Najbolje oružje je borba kvalitetom i pravim vrijednostima, navodi ona u intervjuu za Glas Srpske.
*Pri preuzimanju teksta s portala Akta.ba potrebno je navesti izvor i linkovati tekst.
Dojavi vijest na viber +387 60 331 55 03 ili na mail urednik@akta.ba.