Amir Saračević: Glazba je moj stil življenja

Tenor sarajevske Opere Amir Saračević boravio je ovih dana u Italiji… Pretpostavili smo da ga je tamo odvela – što drugo, nego ljubav prema glazbi. Bio je to, uza sve ostalo što znamo o kvalitetama tog mladoga umjetnika, neposredan povod za razgovor.

Povod nejgovom  boravku u Italiji je bio MasterClass, koji vodi veliki pedagog, maestro Paolo de Napoli. Na kraju mastera, polaznici sudjeluju na festivalu Morellino Classica Festival Internazionale di Scansano, u južnoj Toscani, s cjelovečernjim koncertom.

Saračević se predstavio sa arijama ” Firenze è come un albero fiorito” iz opere “Gianni Schicchi” (Puccini) , “Kuda, kuda vy udalilis” iz opere “Evgeniy Onegin” (Tchaikovsky) i “Il lamento di Federico” iz opere L’ Arlesiana” (Cilea).

Kaže da vrši stalne pripreme i treninge, u svrhu napredovanja u tehničkom smislu, a važan  je i rad na interpretaciji, za buduće nastupe. Također, priprema novih uloga…

Navodi da je Verdi njegov omiljeni kompozitor kao i za veliku većinu, kako pjevača, tako i slušatelja. "Verdijeve opere mi odgovaraju, ali, naravno, ne sve, jer su mnoge napisane za teške dramske glasove, tako da ću vjerojatno za te opere morati sačekati 7- 8 godina", kaže on. 

U Verdijevim operama je već igrao Alfreda Germonta u “Traviati” i Vojvodu od Mantove u “Rigolettu”. Pjeva još mnogo arija iz njegovih opera, a neke cijele role trenutno sprema.

Kao izvođač, volim izazove i veliku većinu opera i kompozitora. Ustvari, još nisam naišao na neko djelo, za koje bih  kazao “ovo mi se ne sviđa…”  Volim pjevati u operama od Donizettija, poput “Don Pasquale”, “L Elisir d’ amore” , “Lucia di Lammermoor”, zatim  od Tchaikovskog -” Evgeniy Onegin”. Volim Mozarta, a Puccinijeve opere su posebna priča. Uživanje je pjevati njegove opere i arije. Također, trenutno radim Rossinijeva djela. Rossini je bio veliki majstor i poznavatelj  ljudskoga glasa i tehnike pjevanja. Romantizam kao pravac mi najviše “leži”, kako u emotivnom, tako i u izvođačkom smislu…, navodi on.

Na pitanje dijeli li mišljenje da je ljudski glas najljepši instrument kaže da je odgovor na to pitanje to je stvar ukusa. Ali, je li najteži za savladati? To sigurno jest!

Govoreći o tome kako održava glas kaže da je u najboljoj formi, kada , pored pjevačkih proba, radi i fizičke vježbe, sportske treninge… Bavljenje ovim pozivom je itekako fizički posao, navodi on. 

Kaže da dok je bio mlađi igrao je nogomet  i imao ozbiljne ambicije, ali nejgov slučajni ulazak u teatar je prevagnuo ka umjetnosti. "U ranijoj mladosti sam usporedo trenirao nogomet  i išao u muzičku školu. Glas sam školovao kod operne dive Radmile Bakočević, zatim kod našeg pokojnog slavnog baritona Milivoja Bačanovića, te kod cijenjene profesorice i ozbiljnog pedagoga –  Paše Gackić", kaže on. 

O tome koje velike pjevače i pjevačice osobito cijeni kaže da su to od tenora, slavni trojac (Pavarotti, Domingo, Carerras), i ono što su napravili za operu. "Volim Carusa, Corellia i Bergonzija. Od  baritona – izdvojio bih Cappuccillija, Schipa, Nuccija… Od pjevačica, fasciniraju Maria Callas, Cecilia Bartoli, Anna Netrebko…", kaže on. 

Što pronalazite u glazbi, što Vam glazba znači? – Uvijek sam živio uz glazbu, tako da vjerojatno ni sam nisam svjestan koliko mi znači. Glazba je moj stil življenja! Koja Vam je umjetnost, osim glazbe, bliska? – Osim glazbe, ne bavim se drugim umjetnostima, mada mi je mama izvrsna u slikanju i pravljenju raznih umjetnina. Ja sam više i češće angažiran  u raznim sportovima. Što Vas očekuje, na početku sljedeće sezone, u matičnoj kući? – U matičnoj kući za sada znam da će biti fenomenalan, veliki koncert na otvorenju sezone, s bivšim solistima naše kuće. Također, moram priznati da me raduje premijerno postavljanje naše nove opere “Zmaj od Bosne”, od cijenjenog kompozitora i autora opere Hasanaginica, Asima Horozića, u prosincu.