Ines Tanović, redateljica: Nikad je nije privlačila hollywoodska priča

Da Sarajevo daje sve više uspješnih i talentovani redateljica i scenaristica, čiju kvalitetu rada prepoznaju i članovi žirija stranih filmskih festivala, potvrdila je, nakon Jasmile Žbanić i Aide Begić i Ines Tanović. Ova 45-godišnja Sarajka jedna je od pet žena koje potpisuju režiju dugometražnog filma Neke druge priče, koji je rađen u koprodukciji pet zemalja bivše Jugoslavije.

Omnibus, koji govori o ženama i trudnoći, publika je imala priliku premijerno vidjeti na nedavno završenom Sarajevo Film Festival.

"Iako su Neke druge priče predstavljanje pred publikom na regionalnom festivalu u Novom Sadu, film Ispočetka, koji je jedan dio ovog omnibusa, svoju premijeru doživio je prve večeri 16. Sarajevo Film Festivala. Ponosni smo što je omnibus prikazan u kategoriji Fokus SFF-a, koja je prva prateća kategorija takmičarskog programa. Film je po ocjeni publike osvojio peto mjesto, što je, također, odličan pokazatelj da je i naša publika prepoznala njegovu kvalitetu", kaže Ines.

Dodaje kako ovaj film žive svoj festivalski život, jer je do sada dobio 20 poziva za razne festivale širom svijeta, te je osvojio četiri specijalne nagrade.

Neke druge priče su projekt Nenada Dukića, izvršnog producenta iz Beograda, čija je ideja bila da pet priča bude povezano zajedničkim light motivom, trudnoćom, odnosno, bremenitošću. Na simboličan način trebalo je prikazati rađanje novog života u zemljama bivše Jugoslavije.

"Ideja mi je bila da radim nešto iz vizure kako muškarac preživljava trudnoću i kako se na njega reflektuje činjenica da žena ima pravo da odluči šta će da radi sa svojim tijelom i dali će da zadrži ili ne dijete. Obično se taj aspekt gleda iz ženskog ugla, a ne iz muškog. Okosnica filma je naš čovjek koji živi u BiH i koji je bio u vezi sa strankinjom, koja je ovdje došla radi posla", priča Ines. Ističe da je imala divnu ljubav s lokalnim momkom i kada je odlučila da ode shvatila je da je trudna i svom dečku nije željela to reći.

"Ustvari, kroz film sam željela prikazati kako stranci ovdje dolaze samo radi dobre zarade, a ne kako bi nama pomogli. Stoga moj dio filma istovremeno ima socijalnu i političku priču", kaže Ines.

Film je do sada dobijao odlične kritike. Naročito bosanska priča Ispočetka koja je prepoznata kao najemotivnija. Inače kod je riječ o kritici u BiH, redateljica ističe, kako je uopšte i nema.

"Više imamo prikaze i novinarske osvrte. Vrlo malo se ljudi hvata u koštac s kritikom. Ne zato što nemamo kvalitetnih kritičara. Naprotiv postoje sjajni mladi ljudi koji završavaju Akademiju scenskih umjetnosti, žurnalistiku ili književnost i koji znaju svoj posao. Međutim, ovo je sredina koja kritiku ne podnosi. Previše je ovdje sujete i samim time s njom se veoma teško baviti", kaže ona.

Ističe da se s kritikom lično odlično nosi. Smatra je izuzetno važnom. "Prava kritika autoru treba da pomogne. I ja sam ih dobijala ali su mi one u konačnici pomogle da nastavim dalje, da se borim ali i da promijenim one stvari na koje mi je ukazano", ističe Ines.

U svojoj dosadašnjoj karijeri radila je s nekim od najpoznatijih redatelja u BiH kao što su Ademir Kenović, Zlatko Lavanić, prerano preminuli Benjamin Filipović, Emir Kusturica i to kao volonterka, asistentica i pomoćnica režije. Teško joj je izdvojiti bilo koga od njih, jer svaki ima neki svoj pečat i po nečemu je drugačiji. Ipak, od sviju njih najviše je sarađivala s Kenovićem. Upravo od njega je mnogo toga naučila.

"Mene nikada nije privlačila hollywoodska karijera. Čovjek može o takvoj karijeri razmišljati čisto kao o egzistencijalnom pitanju. Sjajno je otići i raditi neki film, zaraditi novce i nesmetano živite, radite i snimate autorske filmove", kaže ona.

Ines je odrasla u svijetu filma. Njen otac Sejfudin Babo Tanović bio je poznati redatelj, a mama Christel, Njemica porijeklom, filmska montažerka. Tako je film još od najranijeg dijetinstva bio njena prirodna sredina. Odrasla je u Sutjeska filmu. Njen otac je imao producentsku kuću Sudio film, u kojoj je svojevremeno producirano 12 filmova u šest godina.

"U vrijeme kada sam završila sarajevsku Prvu gimnaziju na Akademiji nije postojao odsjek režije već samo gluma. Trebala sam odlučiti da li da odem iz roditeljskog doma. Kako sam bila jedinica odluku mi je bilo veoma teško donijeti. U čvrstom uvjerenju da ću postati redatelj na bilo koji način odlučila sam upisati književnost. Dakle, nikada nije bilo dileme s čim ću se baviti u životu``, ističe Ines.

Međutim, na kraju je ipak dočekala svojih pet minuta i nakon rat upisala na Akademiji dramaturgiju. Danas je veoma sretna što je završila sarajevsku školu jer je bez sumnje jedna od najboljih u regionu.

Kako joj je otac uvijek bio istinski zaljubljenik u film nikada je nije pokušavao odvratiti od filma. Čak je bio sretan njenim izborom. Uvijek je mislio da je sretan i zadovoljna samo onaj čovjek koji nešto stvara. A kako je danas i sama majka Dženana, učenik drugog razreda Prve gimnazije i Hane, učenice trećeg razreda osnovne škole, pitamo je da li bi ona danas svoje djecu podržala kada bi odlučili da krenu njenim putem.

"Apsolutno bih ih podržala da rade ono što žele. Mislim da ne postoji posao koji neće dati rezultate ako ga čovjek radi sa strašću, ljubavi i talentom. Naravno, rezultate neko dođu brže a nekada kasnije i mislim da je upravo suština u onom putu dok čekate te rezultate rada", kaže na kraju Ines.

Neobjavljena zbirka poezija

Pored toga što je radila na filmu Ines kao asistent režije potpisana je na više pozorišnih predstava. Za neobjavljenu zbirku poezije dobila nagradu Slovo gorčina 1985. godine. Samostalno je režirala pet kratkih igranih filmova po vlastitom scenariju Krugovi, Idea, Čovjek S, Sindrom i Bez kalorija. Prva tri filma su bila prikazana na Festivalu kratkog i dokumentarnog filma u Beogradu u zvaničnoj konkurenciji, i pobrali su odlične kritike. Autorica je i tri originalne radio drame. Od 2004. urednik je Igranog programa na Federalnoj televiziji BiH.

Piše: Nina Pozderac

Foto: Nermin Čolić

Pogledajte i druge dokumente u rubrici "Ko je ko"