Lejla Rešić, ministrica: Rado prihvatam svaki izazov

Lejla Rešić široj javnosti je postala poznata prije tri godine kada je imenovana za ministarku uprave i lokalne samouprave u Vladi Republike Srpske.

Njeno imenovanje bilo je istinsko iznenađenje i osvježenje, ministarkom je postala energična, neposredna, novinarka sa samo 29 godina. Ova rođena Prijedorčanka osnovno i srednje školovanje završila je u svom gradu, a studije novinarstva na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu, gdje je 2009. godine i magistrirala na smjeru Diplomatija u savremenom svijetu. Iako je za svestranu i radoznalu osobu novinarstvo logičan izbor, njen je bio iznenađenje, jer je njena okolina očekivala da nastavi usavršavanje na Akademiji umjetnosti s obzirom na to da je završila muzičku školu, svirala violinu i aktivno se bavila pjevanjem. Ipak, život ju je odveo na drugu stranu... ili je, pak, ona odvela njega? O životnim lekcijama, izborima i poslu ministarke govorila je za časopis DomInfo.

U novinarske vode aktivno ste ušli već na studiju i vrlo brzo preuzeli velike odgovornosti. Kako je sve to izgledalo?

- Dok sam bila treća godina fakulteta, počela sam raditi na kultnom sarajevskom Radiju 202, gdje sam radila tri godine. Od početka sam radila u desku, tako da sam tu odmah ispekla zanat, jer bez obzira na to što je to studentski radio, informativni program je ipak najveća škola. Sa 20 godina sam na radiju bila urednik. Poslije završenog fakulteta vratila sam se kući u Prijedor i zahvaljujući dotadašnjem poslu odmah dobila posao na RTRS. Prvo sam radila kao dopisnik iz Prijedora, i taj dio života pamtim kao najzanimljiviji dio moje novinarske karijere. Biti dopisnik je znatno drugačije nego raditi u centrali, svaki dan se morate baviti drugom temom, prinuđeni ste da naučite sve, jer nemate izbora. Ali, takođe, upoznajete ljude, obilazite okolinu, ljudi vam pričaju zanimljive priče... Poslije toga sam prebačena u centralu RTRS u Banjaluku, gdje sam duži period uređivala emisiju "Srpska danas", te jedno vrijeme Dnevnik 2. Poslije tog mjesta prešla sam sa druge strane mikrofona.

Kako je došlo do tog prelaza?

-  Kada radite u informativnom programu, odnosno bavite se političkim i društvenim pitanjima i temama, morate biti dio svega toga. Ljubav prema politici otkrila sam pred kraj fakulteta, kada sam i odlučila da upišem postdiplomske studije, magistrant sam diplomatije. Za mene je ulazak u političke vode bio logičan slijed događaja.

Kako biste opisali Vaš mandat dosad?

- Ako bih morala da ga opišem u dvije riječi, to je - ogromna čast. Nama ministrima su mandati povjereni, mi smo izabrani, a kada ste jedan od 16 ljudi koji su izvršna vlast, onda je to ogromna odgovornost. Najveća misija mi je da ne iznevjerim ljude, građane kojima služim i one koji su mi ukazali povjerenje. Ovo je nevjerovatno iskustvo koje se ne može porediti ni sa čim, jer sve što uradite ima odjek i uticaj na veliki broj ljudi, i to je ono čega svi moramo biti svjesni. Zato se trudim da ne iznevjerim ljude, one kojima je naš rad od presudnog značaja.

S obzirom na to da ste, pored osnovnog obrazovanja i studija i magistrirali, završili muzičku školu i govorite nekoliko jezika, očigledno je da veliku pažnju pridajete obrazovanju.

-  Pripadam generaciji koja je odrasla u ratu. Mogli smo sjediti i kukati, ali nismo imali kome. Mi smo generacija koja se rano uključila u rješavanje egzistencijalnih problema. Radim od 15. godine, još kao maloljetna sam radila kao prevodilac u OSCE-u. Tada kada sam ja odrastala nije bilo ništa osim škole, niko vas nije pitao šta biste htjeli. Živjeli smo u vremenu kada ste svaki čas mogli izgubiti sve što imate, tako da sam naučila da mogu ostati bez svega materijalnog, ali da mi mene niko ne može uzeti. I ovaj posao ću završiti, ali uvijek ću znati raditi ono što sam naučila. Uvijek sam bila radoznalo i atipično dijete i najveću zahvalnost za ono što danas jesam dugujem majci. Vjerujem da joj nije bilo lako odgajati dijete koje se ne smiruje. Majka je imala nevjerovatno razumijevanje za mene, nikad me nije sputavala, stavljala u okvire, uvijek me podržavala i bila uz mene. Bez nje sigurno ne bih uspjela.

Najmlađi ste član Vlade RS, i to jedna od nekoliko ministarki. Koliko je bilo straha i neizvjesnosti na početku mandata i da li je bilo opravdano?

-  Nikad ni u bilo kojem poslu nisam osjećala neku razliku zato što sam žena, niko me nikad nije štedio, povlađivao, zamjerao, degradirao što sam žena. Izgleda da sam imala samosvjesne kolege. Sa druge strane, uvijek sam imala taj problem godina, meni se u životu sve nešto desilo premladoj. Imala sam 20 godina kada sam bila urednik na Radiju 202, 27 godina kada sam bila urednik na RTRS. Uvijek sam imala osjećaj da se zbog godina prvo moram malo više dokazivati. Ali nikad se nisam ljutila zbog toga jer je sasvim prirodno da ljudi budu malo sumnjičavi. Međutim, to uglavnom prođe vrlo brzo, kada ljudi shvate da znam raditi uprkos godinama. Tako je bilo i ovdje, ali opet kažem to je normalno. U Ministarstvu imam odličan tim saradnika i na svim rukovodećim pozicijama su žene.

Da li je potrebno našu političku scenu malo razmrdati svježom energijom i mlađim ljudima?

-  Trenutno imamo veći broj mladih ljudi na važnim pozicijama i sasvim je očekivano da dođe do smjene generacija. Mislim da su i ljudi uvidjeli da je vrijeme da dođu neka nova lica, nova energija. Ali, ipak, na tu mladost treba doći i neka smirenost i iskustvo. Recimo, jedna od najvećih stvari koje sam naučila otkako sam na čelu Ministarstva jeste da je nekad sasvim u redu i normalno da neki problem ili odluka sačekaju dan. Ja sam došla iz posla koji poznaje samo odmah i sad, nikako za sat vremena. Kada sam promijenila ugao gledanja, shvatila sam da neke stvari treba sačekati i pustiti da se polako riješe.

Šta je najviše obilježilo Vaš mandat?

-  Moram naglasiti da je Ministarstvo kičma sistema, ako je sve u redu, niko ne zna da postojite, a ako nije, sve uglavnom dolazi ovdje i onda svi imamo problem. Mislim da su to zakonska rješenja koja se ranije nisu desila iz različitih razloga. Recimo, Zakon o izmjenama Zakona o lokalnoj samoupravi, koji je jedan od sistemskih zakona, a koji od 2004. nije mijenjan. Mi smo uspjeli napraviti izmjene tog zakona zbog kojeg su lokalne zajednice imale problema, jer je zakon koji je bio na snazi pregazilo vrijeme, a to je jedan od najživotnijih zakona. Zatim, tu je Izborni zakon RS, koji se nije dugo mijenjao, te druga brojna zakonska rješenja. Na početku mandata u RS su postojala dva grada, sada ih je šest. To su ciljevi koje je postavila Strategija za razvoj lokalne samouprave i mi smo se kretali prema tim ciljevima. Značajno je i to što smo uspjeli učestvovati zajedno s kolegama iz Federacije u Savjetu Evrope. Prvi put smo se zajedno pojavili i imali zajednički pristup, braneći svoje interese.

Kao ministarka uprave i lokalne samouprave obišli ste sve lokalne zajednice u RS, kakav je Vaš utisak?

-  Dala sam sebi zadatak da u prvih godinu i po mandata obiđemo sve lokalne zajednice, što smo i uradili. Naše lokalne zajednice su, bez obzira na male budžete i lošu ekonomsku situaciju, prvi i osnovni servis naših građana. Svjesni su da moraju biti na usluzi građanima i mislim da se ponašaju prilično domaćinski s obzirom na resurse koje imaju. Nije lako, ima puno problema, ima nezaposlenosti, ali to je nešto što se mijenja, radi se na tome da se i to nekako pokreće. Bez obzira na sve, mislim da možemo biti zadovoljni.

Koji su najvažniji projekti za ovu godinu koje Ministarstvo ima u planu realizovati?

-  Prethodne dvije godine našli smo partnera u UNDP-u i pokrenuli projekat obuke za sve zaposlene u lokalnim samoupravama. Sistemski smo ih postavili na noge i postali koordinatori svih obuka. Dakle, svi službenici lokalnih zajednica i lokalnih uprava imaju priliku da imaju istu obuku, od Novog Grada do Trebinja. Imamo četiri lokaliteta koja su potpuno besplatna, a koja se nalaze u Doboju, Bijeljini, Banjaluci i Istočnoj Ilidži, gdje isti eksperti drže obuke koje lokalne zajednice traže od nas. Prošle godine je apsolutni hit bila obuka o javnim nabavkama, odziv je bio 1.600 opštinskih službenika. Što je najvažnije, ova obuka je besplatna. Ovo je odlična prilika da službenici uče ono što im je potrebno i što im znanje mogu prenijeti ljudi sa terena. Cijeli život se trudim ljudima prenijeti znanje, odnosno omogućiti im da shvate praktično, jer je bez toga sve uzaludno. To je projekat na koji smo ponosni, a u koji na godišnjem nivou ulažemo 7.000 KM. Po istom principu, odnosno sa minimalno ulaganja, ponovo smo otvorili našu kancelariju u Brčkom, gdje smo našim unutrašnjim organizacionim mehanizmima uredili da kancelarija pruža usluge građanima koji svoja prava ostvaruju u RS.

Posao ministarke postavlja visoke standarde za dalju karijeru. Da li ste već postavili neke svoje ciljeve?

- Iskreno, nemam neku viziju gdje ću kasnije biti i šta ću raditi. Moj osnovni cilj jeste da opravdam dato povjerenje, jer sam ga od Demokratskog narodnog saveza dobila bjanko, i vrijeme je da mu vratim to povjerenje. Gdje god da krenem, radovaću se. Mene mjesto ne drži, ja sam za 10 godina radnog straža promijenila i gradova i poslodavaca, svaka promjena mi je izazov s kojim se hvatam u koštac. Ja se ujutro budim s energijom za borbu. Ništa ne shvatam tragično, nekad smo gore, nekad dolje, i sve je to iskustvo, i sve to prođe.

Da li biste se vratili u novinarstvo?

- Vratila bih se bez problema, jer nedostaje mi adrenalin te vrste. Nemam otklon prema poslu. Što bi rekao Njegoš, "što god dođe, ja sam mu naredan".