Enisa Salihefendić, bolnički farmaceut: Farmacija je moj izbor

Enisa Salihefendić, bolnički farmaceut učestvuje aktivno u radu Farmaceutskog društva i Farmaceutske komore, pogotovo u sekciji za bolničku farmaciju. Od 2006. godine je pokušavala ujediniti sve bolničke farmaceute u BiH što je  na kraju uspjela.

Vi ste vrhunski farmaceutski stručnjak. Šta je bio povod da se opredijelite baš za ovu naučnu oblast?

- Farmacija je bila velika želja moje rahmetli majke, koja je radila jedno vrijeme u nekadašnjem Vojnosanitetskom zavodu, koji je bio dio Bosnalijeka. Ona je imala priliku da se susreće sa izuzetnim stručnjacima farmacije. Tada nije bilo Farmaceutskog fakulteta u BiH, pa njeni roditelji nisu mogli školovati jedno do petero djece u Zagrebu ili Beogradu. Zato sam ja ispunila njenu želju i bila četvrta generacija Farmaceutskog fakulteta u Sarajevu. Nakon studija počela sam raditi u Vojnoj bolnici jer sam bila njen stipendista. Ovdje sam sebe izgrađivala i mogu reći, bez lažne skromnosti, postala jedan od rijetkih stručnjaka bolničke farmacije, za koju smatram da je najljepša profesija na svijetu. Ovim poslom se bavim već 32 godine i kada bih ponovo mogla da biram, opet bih bez razmišljanja izabrala isto. To je jedna specifična oblast farmacije i mnogi naši pacijenti i ne znaju da postoji neko ko se brine da terapiju dobiju na vrijeme i sve što je potrebno za njihovo adekvatno liječenje, obezbijedi baš onda kada treba. Posao bolničkog farmaceuta zahtijeva dosta truda i odgovornosti, a malo ko zna da smo mi ti koji proizvode galenske i magistralne pripravke neophodne u liječenju, koji se moraju obezbijediti na vrijeme i u skladu sa zakonima i pravilima struke.

Svoj radni angažman vezali ste za Opću bolnicu "Prim. dr. Abdulah Nakaš". Koliko ste zadovoljni svojim poslom?

- U ovoj bolnici sam počela raditi, jer sam trebala ispuniti obavezu  prema onom ko me je stipendirao. U Vojnoj apoteci sam obavila pripravnički staž i dobila stalni posao, bez ikakve intervencije, što je u ovo vrijeme nezamislivo. Od tada do danas, s ponosom mogu reći da sam ostala u ovoj bolnici i nikada nisam zažalila niti zakucala ni na jedna druga vrata, iako je bilo izuzetno teških trenutaka, pogotovo u ratnom periodu. Tada sam morala raditi i brinuti se o dvoje male djece. Drago mi je što sam u bolnici koja je zadržala red, rad i disciplinu i uvijek je to imala. Samo u takvoj sredini čovjek se može osjećati ugodno i raditi neometano. To potvrđuje činjenica da nikad nisam mijenjala posao, mada sam imala priliku i mogućnost.

Apotekarske prakse

Iza Vas je vrlo bogat naučni rad, navedite neke od Vaših projekata?

- Ovo što radim ne bih nazvala naučnim već stručnim radom. Iza mene je više projekata, a i dalje nastojim biti uključena u mnoge aktivnosti u vezi s farmacijom. Moram posebno istaći projekat Dobre apotekarske prakse započet 1996. na kojem sam zajedno sa još pet kolegica iz cijele BiH radila deset godina. Postigle smo da rezultati projekta i danas žive, jer se profil farmaceuta promijenio, pa osim osnovne uloge da priprema, čuva i izdaje lijek, pažnja se usmjerava na pacijenta, na njegovu njegu i informisanje. Moja velika želja je da farmaceuti u bolnicama uđu u ljekarske timove prilikom donošenja odluka o terapiji, jer smo mi jedini pravi stručnjaci za lijek. Vjerujem da bi tada ishod liječenja bio mnogo efikasniji uz veći kvalitet i smanjenje troškova. Tome svi mi težimo i to je moj zadatak prije odlaska u mirovinu i nadam se da ću ga ispuniti.

Aktivan ste član farmaceutskih asocijacija u BiH i inostranstvu. Navedite neke?

- Učestvujem aktivno u radu Farmaceutskog društva i Farmaceutske komore, pogotovo u sekciji za bolničku farmaciju. Od 2006. godine sam pokušavala ujediniti sve bolničke farmaceute u BiH i na kraju uspjela tako da smo od 2009. godine i mi članovi EAHP-a - Evropske asocijacije bolničkih farmaceuta. Zato smo dužni podnositi redovne mjesečne izvještaje i u svemu tome mi mnogo pomažu koleginice iz Mostara i Banje Luke. Mnogo znači što nam ova asocijacija nudi mogućnosti besplatnih edukacija i seminara širom svijeta, bitnih i neophodnih za našu struku, ali, nažalost, ne možemo sve to koristiti jer nam ne dozvoljava naš tekući posao.

Ono što bih posebno željela istaći je da sam odnedavno član Komisije za kontrolu rezistencije na antibiotike Kantona Sarajevo (KRAK), koju je imenovalo Ministarstvo zdravstva KS-a. Komisija se sastoji od vrhunskih stručnjaka iz oblasti medicine i farmacije, kao što su infektolozi, mikrobiolozi, klinički farmakolozi i farmaceuti. Već je urađen dio planiranog posla i mogu obavijestiti javnost da će promocija prvog broja časopisa Bilten - KRAK biti  16. novembra u Unitic amfiteatru u 13 sati, pošto je to Evropski dan borbe rezistencije na antibiotike. Ovo je prilika da pozovem one koje zanimaju  antibiotici da nam se pridruže.

Nedostatak kadra

U bolničkoj farmaciji prisutan je nedostatak kadra. Da li je to iz razloga što se moraju obaviti posebne doedukacije i specijalizacije?

- Ne može mladi farmaceut odmah nakon završenog fakulteta doći u bolnicu i početi raditi ovaj posao. Prvo mora proći posebne edukacije, a potom i specijalizacije iz kliničke farmacije, farmaceutske informatike, kontrole lijekova i mnogo toga. Nažalost, imamo situaciju da se u većini bolnica farmaceuti bave izdavanjem lijekova na trebovanja i ne znaju šta se dešava kada lijek izađe iz njihove apoteke. U Općoj bolnici to nije slučaj. Izborili smo se da pratimo put lijeka, a njegu pacijenta podijelimo na medicinsku i farmaceutsku. Samo se farmaceuti kao stručnjaci mogu baviti lijekovima koji se primjenjuju na pacijenta. Mi vodimo računa o kontraindikacijama, neželjenim djelovanjima, različitim interakcijama i naše prisustvo na odjeljenjima sigurno smanjuje medikacijske greške u liječenju i dupliranju lijekova. Zato bih voljela da nam u bolnice dođe što više mladih farmaceuta koji će ovdje steći specijalizacije i potrebne edukacije. Opća bolnica bi mogla biti pilot-projekt za to, koji bi se kasnije prenio na druge klinike širom BiH. To bi podrazumijevalo upošljavanje većeg broja farmaceuta, kojih, nažalost, već ima na biroima za zapošljavanje, a ovoj profesiji je pravo mjesto u bolnici.   

Današnje metode liječenja su prilično konvencionalne. Kako u budućnosti vidite farmaciju?

- Buduće liječenje će donijeti nove metode i pojedinačne terapije za svakog pacijenta, među kojima će biti i genetske. Kroz gensku sliku pacijenta bit će određivani lijekovi koji će davati najbolje efekte. Za sada je teško reći  kada će to biti, ali je takvo liječenje sasvim izvjesno. Zato budućnost farmacije vidim u bolnici, jer se jedino tu može primijeniti ogromno znanje sa kojim magistri farmacije raspolažu. Samo farmaceuti mogu proizvoditi infuzione otopine, pripremati enteralnu prehranu za pacijente, onkološku terapiju koja je jedna od najtežih i najozbiljnijih. Jedino će oni pacijentu dati pravi lijek u pravoj dozi, u pravo vrijeme i na pravi način i uvijek odgovarati za svoj rad. Moramo biti svjesni da je zdravlje najveće blagostanje i da ga svi moramo čuvati jer, kako kažu, zdrav čovjek ima hiljadu želja, a bolestan samo jednu - da ozdravi.

Dvije kćerke

Kako usklađujete brojne obaveze sa privatnim životom i imate li vremena za svoje kćerke?

- Kada  se dobro organizujete, može se stići čak i više od onoga što planirate uraditi. Smatram sebe prilično organizovanom ženom, a veliku pomoć i podršku imam od moje dvije kćerke sa kojima se ponosim i koje su moj jedini pravi kapital. Hana je mlada magistrica  farmacije i već ima svoj posao, a moja mlađa kćerka Lana je uspješan student četvrte godine genetike na PMF-u u Sarajevu. Uvijek smo sve tri bile zajedno i nismo se razdvajale ni u ratnim godinama. Kada ih pitam da li bi željele ići negdje na postdiplomske studije u inostranstvo, kažu da ne žele, jer ne mogu ni kratko vrijeme biti bez mene. Presretna sam što su izrasle u odgovorne, vrijedne i pametne osobe na koje se uvijek mogu osloniti.

Gdje u slobodno vrijeme najčešće volite biti?

- Svoje slobodno vrijeme zajedno sa porodicom provodim u Tarčinu u vikend-kući, gdje se najbolje osjećam. Tu imam vrt, koji mi je velika razonoda i opuštanje, kao i prekrasno cvijeće o kome se brinem sama. Ali ako sam u bašti, onda moja porodica mora tražiti ručak na drugom mjestu. Vrt je prava zaraza i uzima čovjeka u cijelosti. Moram vam otkriti da sam zaljubljena i u planine i ljeti se penjem na planinske vrhove kad god to mogu. Prije petnaestak dana smo bili na Hranisavi na Bjelašnici, a obišla sam većinu bh. planina. Zimi svaki slobodni vikend provodim na skijanju, koje obožavam, a naučila sam ga nedavno i to je dokaz da nikad nije kasno ako nešto stvarno želite. Volim puno čitati i ako je ružno vrijeme, ja sam uz knjigu, a ne uz TV.

(foto: Oslobođenje)