Emina Talić-Hakanović: Od učiteljice do direktorice sopstvene škole

Zeničanka Emina Talić-Hakanović, oduvijek je znala da želi biti učiteljica, a kada je to postala nije mogla pronaći posao. Nakon što je dvije godine bezuspješno tražila posao, odlučila se još dodatno obrazovati i pokušati realizovati vlastitu ideju. Tako počinje priča o ”Abakusu”…

Sve počinje od ideje koju je imala Emina Talić-Hakanović,  koja je još u prvom razredu osnovne škole znala da želi biti učiteljica. Kako ni nakon završenog Pedagoškog fakulteta u Zenici, volonterskog rada i aktivizma nije uspjela pronaći posao, odlučila je krenuti u dodatno usavršavanje i pokušati pokrenuti vlastiti biznis.

"Dvije godine sam aktivno tražila posao, volonterski sam radila sa djecom za različite institucije, organizacije, ustanove, u okviru mnogih projekata, kako bih stekla iskustvo i položila stručni ispit. Stručno sam se usavršavala i dodatno obrazovala kroz različite seminare, radionice i konferencije. Nakon 37. odbijenice za posao, završene „Akademije poduzetništva“, zadovoljstva djece i roditelja mojim volonterskim radom, odlučila sam sama kreirati svoje radno mjesto", govori Emina.

Kako i sama kaže, nakon tridesetak odbijenica čovjek već počinje razmišljati da možda nikada neće uspjeti. Ipak, sama je vjerovala da neće moći lako ostvariti svoju ideju ali se unatoč svemu nije predavala.

"Bila sam svjesna da neću moći vječno maštati o radnom mjestu učiteljice i da ću jednog dana morati naći alternativu za rješenje svoje egzistencije. Zbog toga sam upisala ”Akademiju poduzetništva”, jer sam se na taj način htjela osposobiti za neka druga radna mjesta. Na svu sreću to dodatno obrazovanje, uz iskustvo koje sam stekla i programe koje sam sama osmislila u okviru mojih volonterskih projekata je stvorilo viziju rješenja i rezultiralo kreiranjem poslovnog plana o otvaranju ”Abakusa”. S tim planom sam pobijedila na „Takmičenju za najbolje poslovne koncepte“ i 'Takmičenju za najbolje poslovne planove'. Tada sam ponovo počela vjerovati da ću raditi posao koji volim", objašnjava ona.

Od svog otvorenja, ”Abakus” uspješno organizuje boravak djece prije i poslije nastave u školi, programe dodatnog i dopunskog obrazovanja, te zabavne programe na zadovoljstvo školaraca, roditelja, staratelja i samih zaposlenika. Sam naziv ustanove je veoma zanimljiv je nosi ime najstarije računaljke na svijetu ”Abakus računaljke” koju su koristili dnevni narodi, a koristi se i danas u nastavi početne nastave matematike.

Na putu do njenog uspjeha i ostvarenja snova, Eminu su uveliko podržavali porodica i prijatelji. Nakon proglašenja pobjednika na „Takmičenju za najbolje poslovne planove“ dobila je veliku podršku društvene zajednice, za koju se dijelom borila od pobjede na takmičenju u februaru 2007. do decembra 2008. godine kada je otvoren „Abakus“.

"Kao nezaposlena osoba sam dobila poticaj za samozapošljavanje JU Službe za zapošljavanje ZE-DO kantona, kao kćerka demobiliziranog umrlog borca sam dobila kreditna sredstva od Ministarstva za boračka pitanja, a kao partneri organizatora Takmičenja za najbolje poslovne planove,  načelnik, gospodin Husejin Smajlović i Općina Zenica su osnivanje podržali odobravanjem izdavanja neiskorištenog prostora Općine pod povoljnim uslovima. Dvije privatne firme su, također, odobrile kupovinu na kredit. Da nije bilo ove podrške, 'Abakus' danas ne bi postojao, jer su za realizaciju bila potrebna sredstva koja nisam mogla imati kao nezaposlena osoba. Sami roditelji i djeca su vrlo brzo prihvatili naše programe. Mnoga djeca koja su pohađala programe mojih volonterskih projekata su postali korisnici usluga 'Abakusa'. Skoro četiri godine našeg postojanja potvrđuju njihovo zadovoljstvo", objašnjava Emina Talić-Hakanović

Ipak, u čitavoj priči ključnu ulogu igra samoinicijativa. Bez sopstvene upornosti, rada i zalaganja, projekat možda nikada i ne bi bio ostvaren.

"Samoinicijativno sam se stručno usavršavala, dodatno obrazovala i realizirala projekte sa djecom i roditeljima, osmislila i napisala poslovni plan, prijavila se na 'Takmičenje za najbolje poslovne koncepte' i 'Takmičenje za najbolje poslovne planove'. Da nisam bila tako aktivna, mislim da bih još bila na evidenciji biroa. Zbog toga preporučujem svim nezaposlenim mladim ljudima da se dodatno obrazuju i volontiraju kako bi stekli iskustvo, jer će im to sigurno pomoći u traženju posla”,  poručuje Emina.

Mnogim mladim ljudima u našoj zemlji nije lako pronaći posao. Tome pridonosi i činjenica da visoko obrazovanje u mnogim segmentima nije uslađeno sa tržištem rada. Problemi nastaju onda kada studenti završe faklutet. Pored toga, programi raznih fakulteta sadrže još uvijek zastarjelu literaturu i studenti se podučavaju znanjima koja su bila trend prije nekoliko desetina godina.

Ipak, unatoč svemu postoje svijetli primjeri i pojedinici, koji svojim radom i upornošću postižu uspjehe. Njihove priče nama su nadahnuće, a nadamo se i vama. Ovo je naš mali doprinos da im pružimo podršku ali i da se nadamo da će ovakvih primjera iz dana u dan biti sve više a naša ”vrata” za sve njih uvijek su otvorena.

(woman.ba)