Priča o Hajrizu Hačku Brčvaku, humanisti i dobrotvoru o kojem se priča na svakom koraku

06.05.2022. 09:37 / Izvor: Akta.ba
Hajriz Hačko Brčvak

Ovaj Bjelopoljac od 1992. godine radi u Njemačkoj u gradu Steinfurtu i već decenijama se uspješno bavi biznisom, tačnije projektovanjem.

"Mi smo sami kreatori svoje sudbine, možemo da biramo želimo li ići dužim putem ili prečicom, hoćemo li preko brda ili ga zaobići. Zapravo, smatram da sve što čovjek učini drugom bilo to dobro ili loše čini sebi, a onaj ko daje nikada neće biti na gubitku"

To je životni moto privrednika i humaniste Hajriza Hačka Brčvaka, čije ime se sa zahvalnošću izgovara u Crnoj Gori, ali i u BiH. 

Ovaj Bjelopoljac od 1992. godine radi u Njemačkoj u gradu Steinfurtu i već decenijama se uspješno bavi biznisom, tačnije projektovanjem.

Firma zapošljava oko 500 radnika, od kojih je veliki broj iz Crne Gore, Srbije i regiona. Dobrotovornim radom bavi se dugo i dobitnik je brojnih priznanja i nagrada za filantropiju. 

Uključio se u svaku akciju solidarnosti koja je javno pokrenuta ili je od prijatelja saznao da je nekome potrebna pomoć. Zarađeno u Njemačkoj ulaže u dobra djela i domovinu. Ali, ne samo u Crnoj Gori. 

Crnogorski novinar Amer Ramusović u svojoj kolumni piše da je bezbroj je dobrih djela koje je Bjelopoljac Hajriz Hačko Brčvak uradio. On, jednostavno, osjeća da tako treba da radi – što više zarađuje više da pomaže. Zahvaljujući ovom plemenitom čovjeku u Burkini Faso, u jednom siromašnom selu, djeca više ne umiru zbog nedostatka vode, jer je poslao novac za kopanje bunara i kaptiranje vode.

O njemu se priča i na Madagaskaru, gdje je napravio most preko močvare, da bi djeca bezbjedno išla u školu, jer su svakodnevno napadana i ginula od aligatora. Hačku su zahvalni mnogobrojni pojedinci i porodice ne samo u rodnoj Crnoj Gori, Bosni i Hercegovini, Srbiji, Njemačkoj ... kojima je pomogao za liječenje, spasio od gladi.

Hačko ne priča o tome, jer sreću i zadovoljstvo zbog pomoći nevoljnima ostavlja za sebe. On ne traži zahvalnost. Nagrada i sreća za dobra djela su mu nasmijana lica onih kojima je pomogao da ozdrave, da ne budu gladni, žedni...

O njemu pričaju drugi. Tako je javnost i saznala za Hajriza Hačka Brčvaka, jednog od mnogobrojnih pečalbara sa područja bjelopoljske opštine, iz prelijepog sela Bistrica, koji je kroz svoj životni put gazio trnovitu stazu. Život ga nije milovao, iskušavao, dizao ga i obarao, tjerao da traži pravi put.

Danas kao uspješan privrednik, ne zaboravlja teškoće, trudeći se da ne dopru do familije, prijatelja i svih okolo.

ČOVJEK PRIJE SVEGA

Dakle, Hajriz Brčvak je prije svega čovjek, a zatim biznismen humanista. Kao dijete iz desetočlane bistričke porodice završio je osnovnu školu, pa zatim dva razreda gimnazije u Bijelom Polju. 

Dobio je stipendiju IMT u Beogradu i nastavio školovanje, a nakon toga odlazi u Njemačku. 

Sječa šume, čišćenje i kopanje kanala… Prihvatao je teške radove, a uz njih je sebi nametnuo da dnevno širi znanje njemačkog, sa po pet novih riječi koje bi izgovorio i napisao. Bez jezika - nema napretka, „kako zbog posla, a tako i zbog Njemica“ voli da u šali istakne. 

Svoj prvi restoran otvorio je 1993., a godinu kasnije i građevinsku firmu, zaposlivši veliki broj izbjeglica s naših prostora. Pomaže mnogima, a počinje i zarađivati. Napravivši dvije kuće u Rekenu 1996., otvorio je restoran u Dortmundu uloživši veliki novac.

Nakon zatvaranjan tog restorana otvara građevinsku firmu, od mehanizacije je imao samo lopate i krampove i jednu iznajmljenu mašinu za proboj kanala ispod zemlje. Riješio je da sa jednim ortakom postavlja optičke kablove. Nižu se prvi metri, za njima i kilometri. Staje na noge. Te 2013. dolazi u Crnu Goru i bolje upoznaje sadašnju suprugu Selmu. 

Poslije godinu dana teškoga rada, ta firma postaje drugi izvođač generalnog provajdera za optiku. 

HAJRIZ

 

HEMIIAS Fondacija

Porodica Hajriza Brčvaka osnovala je prije oko četiri godine fonadaciju HEMIIAS (početna slova imena djece i supruge).

Pored brojnih projekata koje finansiraju, Fondacija Hemiias će u potpunosti će finansirati socijalnu zgradu u ulici Čardodžina u Sarajevu. 

"Svi smo mi jedna zajednica i meni je drago da mogu da učestvujem u ovakvim stvarima jer čovjek koji daje ne može biti siromah. Zahvalan sam što mi je Uzvišeni pokazao put kojim trebam da idem jer činiti dobro je nešto što se ne može uporediti ni sa čim. Meni je drago što sam dobio šansu da budem dio ove priče, i posebno što ćemo usrećiti mnoge porodice i obezbijediti im krov nad glavom. Mi smo ljudi koji radimo bez ikakvog interesa, samo zato što volimo ljude i Stari Grad, imamo čist nijet i iskrenu želju da pomognemo i drago mi je da smo se sreli jer sada možemo zajedno učiniti mnogo dobra. Izgradnja zgrade početi će već tokom ovog mjeseca, a radovi bi trebali biti završeni za 18 mjeseci", kazao je Brčvak.

Zbog toga mu je uručeno i najviše priznanje Zlatni sebilj.

MOĆ, FOTELJA, DŽABE SVE

"Dobiti nagradu od jednog grada, koji je preživio šta je preživio, je nešto nevjerovatno. Zahvaljujem se jedino Gospodaru, koji me počastio da budem među ovim ljudima. Zajednica je ispred pojedinca. Novac, moć, fotelja, džabe sve ako čovjek ne radi za zajednicu. Dobročinitelj ne radi da bi dobio nagradu, jer kad se jednom počnu raditi dobra djela, brzo se shvati da je to jedino što se želi raditi. Zadovoljstvo davanja se ne može kupiti nikakvim novcem", kazao je u svom govoru humanista Hajriz Brčvak.

Posebnu lijepu noć priredio je krajem mjeseca Ramazana u Srebrenici. 

hajriz brčvak

Naime, Hajriz Brčvak, zajedno sa suprugom Selmom i Karavanom dobra, kako je nazvao svoju ekipu koja ga vjerno prati, ovaj Ramazan je odlučio posjetiti brojna povratnička mjesta u Bosni i Hercegovini i iftariti sa povratnicima. Nakon Goražda, Višegrada i drugih mjesta, svjesno i kako sam kaže – najljepše je ostavio za kraj. Tako je u Srebrenici za Odabranu noć, vrijedniju od hiljadu mjeseci, organizovan iftar u prostorijama Emmaus centra.

"Srebrenicu smo svjesno ostavili za kraj. Tokom ovog Ramazana obišli smo i iftarili u nekoliko zemalja, od Turske, Bosne, do Crne Gore, ali moramo priznati da nam je iftar večeras ovdje s vama najljepši. Drage Majke Srebrenice, tražim halala od vas što sam danas ovdje prvi put. Smatram da je svaki Bošnjak prije i hadža i umre dužan posjetiti Srebrenicu i Potočare", poručio je u svom emotivnom govoru filantrop Hajriz Brčvak.

Nakon zahvale majkama Srebrenice za gostoprimstvo, te volonterima Emmaus centra za odličnu organizaciju iftara, bračni par Brčvak je najavio iznenađenje.

U znak zahvalnosti za njihovu borbu i ustrajnost, svim majkama Srebrenice poklanio je odlazak na umru, što je izazvalo veliki val emocija kod svih prisutnih.

NISMO STVORENI DA ŽIVIMO SAMI

Motivaciju da pomaže i sarađuje Brčvak nalazi u vjeri i propisima islama.

"Čovjek koji daje ne može biti siromah. Dobro se ne može sa ničim usporediti. Usrećiti nekog i dati nešto a za to ne tražiti ništa je zadovoljstvo i sreća", poručio je Brčvak i dodao da ga raduje što ima mogućnost da bude dio lijepe priče, a posebno je, kaže, lijepo usrećiti jetime.

Često je citirana njegova izjava da sebi ne može dozvoliti da vozi automobil od 150.000 eura, a da se oko njega narod pati.

"Moramo da budemo svjesni da nismo stvoreni da živimo sami. Gospodar nas je stvorio da živimo u zajednici i da budemo svjesni da, ako je nam je kao pojednicu dao nešto, da to nešto moramo da dijelimo. Da smo u iskušenju, da to nije samo za nas", kazao je on za crnogorske medije.

 

*Pri preuzimanju teksta s portala Akta.ba potrebno je navesti izvor i linkovati tekst.

Dojavi vijest na viber +387 60 3315503 ili na mail urednik@akta.ba.

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove internet portala Akta.ba.

Ličnosti