Salkičević-Dizdarević: Vodilja mi je bio moto "Radi i ne boj se"

Na funkciji direktora za opće poslove i marketinga najuspješnije mesne industrije u Bosni i Hercegovini nalazi se Ermina Salkičević-Dizdarević iz Tešnja koja je svojim radom i trudom srušila sve barijere koje su se pronašle ispred nje i ostvarila svoje snove.

Da je u životu teško i da je potrebno dosta odricanja i razumijevanja najbližih najbolje pokazuje priča naše sagovornice u ovoj emisiji. Ermina Salkičević-Dizdarević iz Tešnja je magistrica ekonomskih nauka sa 20-ak godina radnog iskustva uglavnom u struci koje je bilo vezano za rad u domaćim kompanijama, finansijskim institucijama pa i u državnom sektoru gdje je obavljala funkciju zamjenika ministra vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH u mandatnom periodu 2010-2014. godine. Danas je trenutno zaposlena u kompaniji MADI iz Tešnja gdje se skrasila nakon veoma burnog života, poslovnih uspona i putovanja po državi.

"Trud i rad. Dolazim iz radničke porodice gdje je mama napustila posao, kada sam se ja rodila kao drugo dijete, da bi bila kući i bila oslonac gdje nismo imali podršku kroz vrtić. Tata je osim rada u državnoj firmi imao i privatni biznis u smislu majstorstva, tako da smo naučeni šta biti dobar domaćin što smo naučili od majke i kako ekonomisati. Od oca smo stekli naviku da se nakon posla posao nastavlja, ako želite nešto više. Vodilja mi je upravo to kućno – Radi i ne boj se. Tako se odnosim prema poslu", izjavila je naša sagovornica.

Ističe da je u vrijeme ekonomske krize radila u finansijskom sektoru, ali da se nije bojala za posao te da i danas radi tako da od sebe daje maksimum i da se nada najboljem, a da će se druge stvari desiti, ako će se desiti. Međutim, ističe da je s mladim osobama danas drugačije. S obzirom da često u MADI-ju intervjuiše mlade osobe koje dolaze s ciljem pronalaska posla, kaže:

"Mlade osobe niti imaju radnu naviku, niti žele da ih steknu. Napravite oglas za posao, za neko radno mjesto, i glavno je pitanje koliko je radno vrijeme i mora li dolaziti posao svaki dan. Za nekog ko ima 23 godine pitanje treba biti ‘Šta i od koga ja mogu šta da naučim?’ i ‘Hvala na prilici’. Pravi poslodavac će to prepoznati i nagraditi zaposlenika. Sve se to promijenilo od vremena kada sam ja odrastala. Ja sam imala sreću, ali je bilo mnogo rada i odricanja. Učila sam, završavala ispite, zarađivala sam za džeparac i novac za ljetne raspuste. Mladi danas očekuju sve servirano".

Pojasnila je da je suština svega da svako uradi ono što je do njega. Na pitanje kako se odlučila na ekonomiju, kazala je da je 1997. godine upisala fakultet dok je Grbavica još bila porušena.

"Tata je bio taj koji me gledao kao ozbiljnu i odraslu te nas je sa 18 pustio da sami odlučimo. Otišla sam u Sarajevo, šetala Ferhadijom koja je tada bila u nesređenom Sarajevu nakon agresije onako sređena. Vidjela sam dvije banke, Ekonomski fakultet tu pored i predala sam papire. Govorila sam sebi da želim ‘kad porastem’ da radim u banci i stvarno sam dobila posao u banci. Želje su mi se ispunile i to je bio zanimljiv period. Nije bitno šta radite već s kakvim ljudima radite i to je najbitnije", kaže Salkičević-Dizdarević.

U periodu između posla u banci i današnjeg posla u Madiju, radila je u kancelariji Evropske unije za carinske i fiskalne poslove gdje su radili na kreiranju carinskog prostora BiH i uvođenju PDV-a. Tri dana sedmično je bila u Banjoj Luci, pa je putovala na relaciji Sarajevo – Banja Luka. U tom periodu dobiva i prvo dijete te prekida radni odnos. Naredni posao je radila u Tešnju, u banci, zatim u ministrarstvu u Sarajevu, ali se uprkos svim ponudama, vratila u Tešanj gdje kako kaže ima priliku za stabilan i porodičan život.

"Nije bilo dvoumljenja hoću li u Tešanj ili negdje drugdje, radila sam ovdje u još jednoj kompaniji koja se bavi automobilskom industrijom i onda sam se zaposlila u Madiju. Želja i trud u svemu ovome je bila jedna, ali infrastruktura kod kuće je od velikog značaja. Imam supruga koji je imao mnogo razumijevanja i bio velika podrška, kao i naši roditelji. U ovim godinama cijenim mir i stabilnost, ali podrška koju su mi pružali je nešto neprocjenjivo", dodaje naša sagovornica.

Na pitanje kako je raditi u kompaniji MADI koja ima više stotina uposlenika te kako joj je na funkciji direktorice za opće poslove i marketing, pojasnila je da nikada nije smatrala da se treba posebno dokazivati zato što je žena.

"Karakteristika i na što se posebno ponosim u Madiju, jeste to što je sve samo ne tipična privatna kompanija. Ovdje nema stigmi, etiketa… Ovo je primjer iz udžbenika kako se treba organizovati jedna kompanija. Počastvovana sam što sam dio ove porodice gdje nas zajedničke vrijednosti povezuju. Posao je težak, imamo više do 650 uposlenika, kompanije koje su dio Madi grupe, radimo izuzetno težak proces koji je osjetljiv. Uprkos tome smo tamo gdje jesmo, a to se ne bi postiglo da nemamo jedni druge i najveća snaga Madija su ljudi", kazala je Salkičević-Dizdarević uz obrazloženje da nema greške koja nije lekcija.

Na kraju je mladima poručila da se vode smjernicama kojima se i ona vodi. Prva od njih je, prema njenim riječima, ta da li će ono što je nervira biti bitno sutra, za deset dana, mjesec, godinu te da se tako trebaju svi odnositi prema problemi. Za drugu bitniu stvar u životu smatra vjeru koju svako mora imati u sebi – međuljudsko povjerenje te kao treća stvar – da mladi i svi znaju šta hoće u životu.