
11.01.2013 |
Ličnosti / PRIVREDA I POLITIKA
Izvor: eKapija.ba
Asja Dupanović, po zanimanju psihologinja, danas je priznata refleksoterapeutkinja u Sarajevu. Interes za ovu nekonvencijalnu metodu liječenja javio se nakon što joj je dijagnostifikovana progresivna neizlječiva autoimuna bolest.

Asja Dupanović, po zanimanju psihologinja, danas je priznata refleksoterapeutkinja u Sarajevu. Interes za ovu nekonvencijalnu metodu liječenja javio se nakon što joj je dijagnostifikovana progresivna neizlječiva autoimuna bolest. Srećom, ubrzo otkrivši da je riječ o pogrešnoj dijagnozi, Asja se u potpunosti posvetila novom načinu života. Stres i loše navike zamijenile su refleksologija, joga, meditacija i makrobiotička ishrana.
Nakon završenog studija psihologije, izvjesno vrijeme ste radili u industriji oglašavanja. U jednom momentu okrenuli ste se drugačijem načinu života, te posebno zanimanje pokazali za refleksologiju, koja je postala Vaša nova profesija. Kako je sve počelo?
Asja Dupanović: Moj život je u jednom trenutku potpuno promijenio svoj kurs. Radila sam u industriji oglašavanja, u okruženju u kojem sam i odrasla jer je to struka mog oca. U jednom trenutku sam konstatovala da sebe dalje ne vidim u toj struci, da me ne ispunjava u potpunosti. Nisam imala ideju čime bi se u životu najradije bavila, ali sam u jednom intimnom razgovoru sa samom sobom definisala da su mi važne dvije stvari – da to nešto pomaže drugima, te da mogu to raditi sa svojih deset prstiju, dakle da ide sa mnom, kud god ja idem. Malo prije tog razgovora, moje se zdravlje u potpunosti narušilo. Zapravo, kockice su se sklopile kada sam dobila prilično zastrašujuću dijagnozu. Igrom slučaja, nisam se okrenula konvencijalnoj medicini, nego alternativnim pristupima liječenja. Upoznala sam refleksologiju i ostala očarana ovom terapijskom metodom. Shvatila sam da želim učiti o njoj. U New Delhiju, u kojem sam u tom trenutku živjela sa svojom porodicom, osnove refleksologije učila sam od žene koja je u Indiji veliki autoritet na tom polju. Od prvog je časa insistirala da vježbam i da praktično dotaknem što više stopala. Svoje prve klijente pronašla sam među porodicom i prijateljima. Nekome je bio upaljen zub, nekoga boljela glava, nekoga kičma ili vrat. Moja nova znanja i vještine su im uvijek pomogli. Sve ostalo je istorija.
Uz refleksologiju, iskusili ste i blagodeti joge.
Asja Dupanović: Najbolji prijatelji mog supruga su jogini. Mi smo zahvaljujući tom prijateljstvu bili naklonjeni prirodnom pristupu liječenju. Nakon uspostavljanja loše dijagnoze otputovala sam u Rumuniju i provela pet sedmica sa izuzetnim čovjekom koji vjeruje da je zdravlje u šumi, u prirodi, a ne u tabletama i vakcinama. On mi je rekao šta treba da jedem, te koje navike da uvedem u svoj život. Iskustvo vremena provedenog s njim bilo je za mene ključno, jer sam dobila neke osnovne informacije koje su u potpunosti upućivale da spoznam da sam dio prirode, te da se trebam ponašati u skladu s tim. Tada je počela moja priča upoznavanja sa samom sobom, kao dijelom prirode. Onda se tu uključila joga, pa meditacija, a kasnije i ljudi koji se bave zdravom ishranom.
Da li se nakon takvog pristupa životu osjećate kao nova osoba?
Asja Dupanović: Zahvaljujući radikalnim promjenama, prvenstveno u ishrani, već nakon šest sedmica osjećala sam se preporođeno, kao da sam dobila novu šansu za život.
Ima li među mladim ljudima Balkana mnogo onih koji slijede Vaš primjer – pokušavaju se sjediniti sa prirodom, zdravo se hraniti, meditirati, praktikovati jogu?
Asja Dupanović: Danas takvih osoba ima sve više. Oni do tih znanja dolaze na razne načine. Neko je poput mene imao zdravstvenih problema ili se razočarao u konvencijalnu medicinu. Otvorila sam jedna nova vrata i iza njih pronašla nova saznanja. Ubrzo počneš sve više da istražuješ i otkrivaš, da čitaš časopise i pratiš internet stranice koje pričaju o tim temama. Odjednom ti se otvori cijeli novi horizont koji je sve vrijeme bio tu, ali ga nisi bio svjestan. Da nije bilo strašne dijagnoze, kad bih ja uopšte tragala za refleksoterapijom, za sirovom ishranom, za makrobiotičkim načelima i slično?
Pojedini smatraju da takav način života – praktikovanje meditacije, joge i makrobiotičke ishrane – zahtijeva vrijeme, napor i novac. Da li je to luksuz prosječnom Bosancu i Hercegovcu?
Asja Dupanović: Znate li da danas u Sarajevu možete kupiti sve što vam je potrebno da jedete zdravo? Većina naših sugrađana ne zna da se oko grada nalaze organske farme, sa kojih možemo naručivati cijeli niz namirnica iz organskog uzgoja. Moram reći da ovakva ishrana i nije izrazito skuplja, pogotovo ako se uzme u obzir da se puno toga može kombinovati, te da se na bolji način mogu iskoristiti organske namirnice, nego one koje kupujete u marketima. Kad otvorite pakovanje nečega što je puno konzervansa, ono je svježe samo naredna dva-tri dana. Kada od malina iz organskog uzgoja napravite džem po makrobiotičkom receptu, koristeći kao ferment i zaslađivač iznimne, potpuno prirodne namirnice, možete ga konzumirati unedogled. Zdrava ishrana zahtijeva više vremena od pripreme zamrznute i instant hrane, koje su u energetskom kao i u pogledu svoje hranjivosti, krajnje osiromašene, „mrtve" namirnice. Za održavanje zdravlja jednog živog organizma potrebne su „žive" namirnice. Zdravlje ili bolest? Izbor je na vama. Spomenuli ste i praktikovanje joge i meditacije. Opet je ključna odluka – taj klik u glavi. Osoba mora odlučiti da želi promijeniti stav, ne samo prema životu, nego i prema sebi. Važno je da shvati koja je njena uloga u održavanju zdravlja, na svim nivoima njenog bića. Odnos uma i tijela funkcioniše po principu da ono što um prihvati tijelo samo slijedi. Vanjski činioci mogu uticati na vaše zdravstveno stanje, ali je istovremeno ključan vaš stav. Kad se taj klik u glavi desi, sve druge stvari dolaze same. Potpuno je nedvojbeno da joga i meditacija imaju izuzetne benefite. Jednom kad ih osjetite na vlastitom tijelu, u vlastitom životu, i cijelom svom biću, želite samo još više toga. Sjetim se sebe na časovima joge od prije nekoliko godina kad sam imala nemirne misli sve vrijeme, više sam bila prisutna tijelom nego duhom. Danas, apsolutno uživam u jednom trosatnom času na kojem niko ne progovori ni riječ. To je takav mir i nešto što želiš ponovo da radiš. Za to se, jednostavno, nađe vremena. Stvar je samo odluke.
Da li to postaje jedna vrsta pozitivne ovisnosti?
Asja Dupanović: Da! Univerzum funkcioniše tako da kad jednom promijeniš frekvenciju i počneš ploviti na valovima koji su novo, stanje više svijesti, onda počneš u tome da uživaš. To te puni energijom i ispunjava ljubavlju, onom koja nas je i stvorila. Čarolija počinje kada se osoba „vrati sebi".

Pričajmo o refleksologiji ili refleksoterapiji, što je potpuno isto. Kažu da za svaku bolest postoji trava, tako i svaki organ ima nervne završetke na stopalima, dlanovima, licu i ušima. Stimuliranjem tih refleksnih tačaka refleksoterapeut može ukloniti blokade i pomoći tijelu da iscijeli poremećaje.
Asja Dupanović: Refleksoterapija je potpuno bezbjedna, neinvazivna, klinički dokazana komplementarna tehnika liječenja. Ako govorimo o refleksoterapiji stopala, na našim stopalima nalazi se preko 70.000 nervnih završetaka i refleksna tačka za svaki dio našeg tijela, svaku žlijezdu, organ ili organski sistem. Stopala su u tom smislu kao daljinski upravljači tijela. Onog trenutka kad počnete da dodirujete nečija stopala, dešavaju se tri ključne stvari: trenutno se poboljšava cirkulacija krvi i limfe, napajanje nervnog sistema i protok nervnih impulsa. Ono što refleksoterapija radi, poput njoj sličnih tehnika, kao što su akupunktura i akupresura, jeste da dovodi tijelo u stanje u kojem ono samo može da radi ono što najbolje zna da radi – samo održava homeostazu, a time i savršeno funkcionisanje cijelog sistema. Refleksoterapija odblokira sve blokade i vraća balans na svim nivoima fizičkog tijela. Fizičko tijelo je samo po sebi savršeno. Ono ima prirodnu sposobnost samoiscjeljivanja i regeneracije. Refleksologija se najčešće primijenjuje na stopalima jer ona imaju najveću radnu površinu, a proporcije refleksnih područja na njima savršeno odražavaju proporcije ljudskog tijela. Na njima možemo najpreciznije odrediti gdje se nalazi svaka od specifičnih tačaka. Tehnika se može primijeniti i na bilo kojem drugom dijelu tijela, u slučajevima ako postoje neke povrede na stopalima, ili se, iz nekih razloga, stopala ne mogu koristiti za rad. Svrha ove terapije je da podstakne tijelo da samo započne regenerirajući proces, jer tijelo zna šta mu je činiti, samo ga vratite u balans i sve će se pokrenuti. Ako je riječ o kamenju u bubrezima, tijelo će samo pokrenuti mehanizme kojim će ih izbaciti. Refleksologija nije obična masaža stopala. Seanse su veoma ugodne i bezbjedne u svakoj uzrasnoj dobi.
Spomenuli ste važnu osobinu fizičkog tijela – da se može regenerisati. Da li današnji brzi tempo života organizmu dopušta da se samo obnovi?
Asja Dupanović: Ponovo moramo istaći današnji nezdravi način života. Konstantno djelujemo protiv svog tijela. Vazduh kakav udišemo i kvalitet našeg disanja, kvalitet vode koju pijemo, hrana koju konzumiramo – od toga zavisi koliko naše tijelo može dobro da funkcioniše. Četvrta bitna stvar, koju konvencionalna medicina ne priznaje, je ljepota naših misli i emocija koje osjećamo. Mi imamo fizičko tijelo i nešto što se zove energetsko tijelo koje čine naše misli i emocije. Nikada ne postoji ništa na nivou našeg fizičkog tijela što nije nastalo na nivou naših misli i emocija, odakle i „hranimo" svaku fizičku boljku. Sve boljke našeg fizičkog tijela kreiramo svojim mislima i emocijama, koje mijenjaju ili u potpunosti zaustavljaju određene energetske tokove. Kada do nekog organa, na primjer jetre, dovoljno dugo ne dopire vitalna energija, taj organ postane disfunkcionalan i u konačnici oboli. Ono što konvencionalna medicina jedino može da detektuje je vanjska manifestacija tog mentalno-emotivnog sklopa. Ukoliko imamo osip na koži dobijemo neku kremu, ili tabletu u slučaju glavobolje. Time se samo trenutno otklanja posljedica, ali ne i izvor problema. Osnovni hendikep konvencionalne medicine je upravo to što ne priznaje tu vezu uma i tijela - ne razumije kako dolazi do određenih zdravstvenih problema pa, u skladu s tim, ne zna ni kako da ih adekvatno liječi. Ljudi često primaju nekoliko terapija zaredom za neki zdravstveni problem. Onda sva ta hemija uzrokuje disfunkciju nekog drugog organskog sistema za koji dobiju novu terapiju, što dovodi do kuršlusa u nekom trećem dijelu sistema i tako dalje. To je strašno. Fizičko tijelo je izuzetno inteligentno. Jako dugo može da trpi sve ono što mu radimo ali, naravno, ima svoj limit. Može izdržati do neke tačke, a onda počne pucati po svim šavovima i u jednom trenutku možda doživi kratki spoj - u vidu moždanog ili srčanog udara, autoimune bolesti...
Više od dvije godine vodite seanse refleksoterapije. Koliko su bh. građani upućeni i zainteresovani za ovaj oblik liječenja?
Asja Dupanović: U Sarajevu djeluje mnogo mojih kolega na polju alternativne medicine. Oni se bave homeopatijom, kineziologijom, akupunkturom, bioterapijom... Ima nas mnogo i svakodnevno pomažemo ljudima koji traže našu pomoć. Nekada iz znatiželje dođe osoba koja nema velikih zdravstvenih problema ali uglavnom viđamo ljude koji imaju tegobe i koji su prethodno već mnogo toga probali. Alternativnim pristupima liječenja se okrenu kad više ne znaju šta da urade. Za razliku od Sarajeva i Bosne i Hercegovine, naše kolege u Evropi su dio sistema zdravstvene zaštite. Refleksoterapeuti su prisutni u domovima zdravlja i kliničkim centrima. U Danskoj, prije nego što vam daju hemoterapiju, dodijele vam refleksoterapeuta. Ako osoba ne želi kod očnog ljekara, nego radije kod Asje, to uradi sa svojom zdravstvenom knjižicom. Tamošnji sistem daje mogućnost da se tijelo samo podstakne, da upotrijebi snagu samoiscjeljenja, prije nego se hirurzi prihvate noža ili se prepiše farmakoterapija.
Na osnovu Vašeg dosadašnjeg iskustva, vjerujete li da će se ljudi sve više okretati alternativnim načinima liječenja?
Asja Dupanović: Mislim da hoće. Svi koji žele biti zdravi, na bilo kojem nivou, kad-tad će se okrenuti ovakvom pristupu životu i sebi samima. Ljudi vide da tijelo samo donekle može podnijeti stres, junk food, i druge oblike iživljavanja, a onda sistem počne da se raspada. Nažalost, čovjek je nekako proklet i tek u tim momentima se osvijesti, tek kad propadne. Vjerujem da će u vremenu sve ubrzanijeg, stresnijeg i nezdravijeg načina života, sve više ljudi biti primorano da promijeni pogled na život i sebe kao jedinku. Super je da u jednom gradu, kakvo je Sarajevo, možete nabavljati organske namirnice, te imate praktičare različitih alternativnih pristupa liječenju. Potrebna je samo odluka – da u prvi plan stavite sebe i svoje zdravlje. To je ono što je najteže. Sve ostalo je lako.
(magazinmoderna.ba/ photo: Jasmin Fazlagić)
*Pri preuzimanju teksta s portala Akta.ba potrebno je navesti izvor i linkovati tekst.
Dojavi vijest na viber +387 60 331 55 03 ili na mail urednik@akta.ba.