Una Bejtović, nezavisna savjetnica za odnose s javnošću: Žena s petljom

Una Bejtović, nezavisna savjetnica za odnose s javnošću, kaže da se njena odluka da postane freelancer, u godini u kojoj je recesija bila glavna riječ, pokazala ispravnom. Kada se odlučivala da krene u samostalni rad pomislila je, priča nam, da ako poslije 17 godina iskustva u medijima i u odnosima s javnošću sebi ne može osigurati adekvatnu egzistenciju ovim poslom, onda se neće njime ni baviti. Tako je skupila petlju i prošle godine krenula u freelance vode. Znala je da ako ne proba tada nikada neće znati je li mogla uspjeti.

"Meni se u jednom trenutku dogodilo da sam shvatila da radeći od 9 do 17 gubim novac radeći na nečemu što ne volim i za plaću s kojom nisam sretna", priča nam ona. Zato se odlučila da pokuša svoju energiju uložiti u rad na projektima koje voli i kaže da se nije pokajala.

Trenutno radi na 5-6 projekata iz različitih sektora, od biznisa do kulture. Jedan od njih su pripreme za pedeseti, jubilarni Internacionalni teatarski festival MESS, iz biznis sektora tu je saradnja s VGT osiguranjem, a ovih dana radi s "Inicijativom mladih za ljudska prava" na projektu "Srebrenica- Mapiranje genocida".

O tome kako uspjeva održati kvalitetu, budući da je u različitim oblastima, kaže da kao freelancer nema radnog vremena. "Zbog toga se nekada znalo događati da moj radni dan traje 12 sati jer nisam smjela izgubiti ni jedan detalj u čitavom procesu. Zato često ispašta moje slobodno vrijeme", ističe ona kroz smijeh. U radu joj pomaže i veliko iskustvo u ovim oblastima, ali i background iz književnosti.

Dragocjeno slobodno vrijeme

Veoma cijeni svoje slobodno vrijeme i dobro razmisli s kim će ga potrošiti. Sretna je kaže, što ima divan krug prijatelja s kojima rado provodi slobodne trenutke. Imaju i svoj klub knjige gdje se okupljaju i komentarišu djela koje su pročitali. "Dobra knjiga i film te druženje s ljudima su mi od neprocjenjive važnosti", kaže ona. Voli i dinamičan noćni život. Baterije puni provodeći vrijeme sa svojim porodicom.

Smatra da je ulaganje u putovanja najpametnije uložen novac. Italija je zemlja u kojoj se uvijek super osjeća. U dobrom sjećanju joj je ostao i boravak u Atlanti (USA) gdje je provela mjesec dana na CNN International desku. Ono što joj je bilo zanimljivo je da se tamo zadesila u vrijeme kada je objavljeno da je Slobodan Milošević umro, pa je, budući da je imala brojne kontakte u BiH, sudjelovala u pokrivanju udarnih vijesti o tom događaju. U New Yorku je provela dva dana, ali kaže da će se namjerava vratiti i da je to njezina velika ljubav. "Želja mi je da se malo pozabavim Azijom, Bliskim istokom, a od evropskih odredišta voljela bih posjetiti Madrid", kaže ona.

Iako su joj tek 33 godine, ova Sarajka rođena 5.10. 1977. godine, ima veoma bogatu radnu biografiju. Već kao tinejdžerka ušla je u svijet medija. Naime, sa 16 godina počinje njen prvi angažman i to na sarajevskom ISV radiju. Nakon toga prelazi na Radio M gdje se zadržava punih šest godina. Tog iskustva se prisjeća sa radošću. "Iskustvo koje sam stekla za vrijeme rata na tom radiju je u mnogome odredilo moj daljnji profesionalni angažman i odnos prema poslu", priča nam ona.

Tokom tog vremena imala je i nekoliko izleta u televizijske vode. Naime, radila je jednu muzičku emisiju na FTV, a bila je i jedna od prvih ljudi u redakciji jutarnjeg programa ove televizije, lansiranog prvi put u februaru 2002. To vrijeme opisuje bilo veoma intezivno za nju jer je svoj rad u medijima morala uskladiti s nastavom u školi. Kaže da se iz tog razloga uvijek našali da je na radio M došla kao srednjoškolka, a izašla kao apsolvent.

Iako zauzeta brojnim angažmanima završava studij književnosti naroda BiH na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, nakon čega upisuje i posljediplomski studij na Centru za interdiscplinarne studije u Sarajevu na programu demokracija i ljudska prava. Već 2003. magistrirala je na temi "Mediji između govora mržnje i standarda na studiju slučaja Hrvatske". Iste godine se oprostila sa jutarnjim programom na FTV-u jer je morala zbog magistrarskog otići na praksu u Hrvastsku pa nakon toga Italiju.

Do 2003. je postala magistar, a iza sebe je imala već deset godina medijskog iskustva. To iskustvo je njenom slučaju bilo iznimno intezivno i sada kada se osvrne na taj period čini joj se, kaže, strašno iscrpljujuće."Istina, tada je to bilo u skladu s mojim godinama jer je od 16 do 26 takve stvari lakše podnijeti", priča nam ona.

Magistarski joj je otvorio potpuno neke nove svjetove i interese. Tako da se odlučila povući iz medija na načina na koji je bila prisutna do tada. "Odlučila sam krenuti u vode odnosa s javnošću. Tako da već negdje 2004. počinje ta priča", kaže ona.

Prvo počinje raditi kao menadžerica Londonske škole za odnose s javnošću u BiH. Nakon toga prelazi u nevladinu organizaciju Vaša prava, koja se bavila pružanjem besplatne pravne pomoći najugroženijim licima u BiH. Ovo je bila jedna od većih nevladinih organizacija koja je imala oko 80 stalno zaposlenih ljudi i godišnje oko 50. 000 korisnika. Kaže da je to za nju bio veliki profesionalni uspjeh iako za ljude koji su je znali sa TV-a taj posao nije nikako izledao fancy. Veliko zadovoljstvo joj je bilo to što je taj posao uspio spojiti prethodno iskustvo iz medija i sa magistarskog programa kojemu je osnova bila ljudska prava i demokracija.

Nova stranica u profesionalnoj karijeri

Nakon toga događa je novi iskorak i novi poslovi. Sedam mjeseci radila je u kabinetu ministra vanjskih poslova, do oktobra 2007., nakon čega prelazi u marketing agenciju "Studio Marketing JWT" na mjesto izvršnog direktora. Nakon dvije godine provedene na tom mjestu definitvno se odlučuje krenuti u samostalne vode i raditi ono što je zanima. "Odlučila sam raditi ono što volim i gdje imam najveći kredibilitet, a to su odnosi s javnošću. Godinu dana nakon te moje odluke mogu reći da sam napravila jedan od najmudrijih poteza u svom životu", istaknula je ona.

Što se tiče dosadašnjih projekata kao najdraže izdvaja rad na Radiju M. Osim toga kaže da joj je posebno profesionalno iskustvo i velika čast bilo što je imala priliku najaviti dva velika koncerta Dine Merilina. Prvi poslijeratni 1996. u Skenderiji i njegovo prvo Koševo 2000. "Posebno iskustvo je bilo pred punim Koševom najaviti koncert i ko to nije doživo teško može shvatiti o kojoj vrsti energije je riječ", prisjeća se ona.

S druge strane što se tiče odnosa s javnošću prošlogodišnji MESS joj je bio veoma emotivno i profesionalno inspirativno iskustvo. Pogotovu zato što je čitav život vezana za teatar jer joj je i otac pozorišni glumac. Zato je prilika da radi s teatrom koji slavi 50 godina od bila od velike važnosti za nju. Zbog posebne priče koja je vezana za projekt "Dani Sarajeva u Begradu" kaže da joj je i to bilo zanimljvo iskustvo.

Naime, s "Inicijativom mladih za ljudska prava" su u maju organizirali ovu manifestaciju u okviru koje su predstavljali najbolji sadržaja koje Sarajevo ima ponuditi Beogradu. Festival se organizuje u maju kao simbolično podsjećanje na mjesec u kojem je 1992. počela opsada Sarajeva. Misli da je jako važna pozadina priče o festivalu, a oni što je najviše raduje je to da su beogradski mediji konačno počeli isticati i taj segment priče tokom izvještavanja o festivalu.

Što se tiče planova za budućnost kaže da ne misli biti freelancer čitavo vrijeme, te da sve više počinje razmišljati da se registruje kao pravno lice i da pruži priliku mladim ljudima da nauče nešto o odnosima s javnošću. "Prošla sam puno radnih sredina tako da bi željela okupiti mali tim pozitivnih, energičnih ljudi kojima će biti zadovoljstvo dolaziti na posao i raditi u pozitivnoj atmosferi", kaže ona.

LIČNA KARTA:

Muzika?

Što se tiče muzike uvijek sam naginjala klasicima. Za mene je muzika prestala negdje 92`. Budući da sam odrasla sa starijim bratom slušala sam i još uvijek slušam Simple Minds, Dire Straits, Vaya Con Dios, Sting i sl., a od novijih Letu štuke i Skroz. U vožnji volim slušati Gibonija.

Omiljene knjige?

Tokom studija pročitala sam hrpu knjiga. Ipak uvijek se rado vratim Meši Selimoviću i Ivi Andriću. Ernest Hemigway mi je također sjajan.

Koje jezike govorite?

Engleski govorim dobro dok mi je talijanski na razgovornom nivou. Želja mi je naučiti španski i francuski.

Neostvarene želje?

Odlazak na safari u Keniju i plivanje s delfinima.

Pogledajte i druge dokumente u rubrici "Ko je ko"