Bojan Kozomara, oftamolog: Sve što sam zaželio, ostvarilo se

Doktor Bojan Kozomara, specijalista oftalmolog, direktor Klinike Svjetlost Banja Luka rođen je 30.12.1978. godine u Banja Luci. U svom rodnom gradu završio je Gimnaziju i Medicinski fakultet, nakon čega se zaposlio u Kliničkom centru Banja Luka. U toku specijalizacije iz oftalmologije, napušta Klinički centar i prelazi u tadašnju kliniku Kozomara, gdje završava specijalizaciju. Nakon osnivanja Klinike Svjetlost Banja Luka, preuzima poziciju direktora klinike.

Ljubav prema medicini usadio mu je otac tako da je još u najranijoj mladosti znao da je medicina njegov poziv i nije bilo pretjerane dileme kada je došlo vrijeme za izbor fakulteta kao ni same specijalizacije nešto kasnije. Inače, Bojanov otac je također doktor, profesor oftalmologije. On mu je prenio ljubav prema medicini, a profesor Nikica Gabrić, osnivač Poliklinike Svjetlost  mu je pomogao da se razvije u profesionalnom smislu, a kako sam Bojan kaže, svojom životnom filozofijom i  drugačijim pogledom na svijet uticao i na njegov lični razvoj zbog kojeg je danas ne samo bolji oftalmolog, nego i bolji čovjek.

„Osim dva sjajna učitelja koji su uveliko doprinijeli da budem ovo što danas jesam, i od kojih i dalje učim svaki dan, ključna je i ljubav prema poslu koji radite. Ako se svakog jutra budite srećni jer idete na posao, a naveče jedva čekate sljedeći dan, znači da ste odabrali zanimanje svog života“, počinje svoju priču za eKapija.ba doktor Bojan Kozomara.

On smatra da svako treba imati jasno definisan cilj, te svakodnevno, uz dosta truda i strpljenja raditi na ostvarenju tog cilja.

„Kako sam i prethodno spomenuo mislim da je od izuzetnog značaja imati učitelje, mentore, uzore, jer su oni presudni za oblikovanje ličnosti i profesionalnog karaktera. I naravno, morate znati dijeliti, pomagati drugima, prenositi znanje i na taj način odužiti se svojoj porodici, kolegama, učiteljima i zajednici iz koje ste potekli za ono što su oni dali vama da biste postali to što jeste“, kaže Bojan.

On također poručuje da treba biti svjestan da svaki novi dan počinjemo sa istim kapitalom, odnosno sa 86.400 jedinica kapitala. „To nisu ni konvertibilne marke, ni euri, ni dolari, to su sekunde u jednom našem danu. Ne možemo ih unovčiti, niti prenijeti u naredni dan, nego moramo da naučimo kako ćemo ih iskoristiti da poboljšamo svoj i život ljudi oko sebe.

Svi ćemo sa ovog svijeta otići praznih ruku i na kraju je jedino bitno kako smo proživjeli svoj život, šta smo ostavili iza sebe, da li smo bili dobri roditelji, dobre kolege i prijatelji, dobri učitelji...“

Direktor Klinike Svjetlost Banja Luka kaže da u svom poslu ne vidi negativne strane iako mu radni dan traje minimalno 12 sati. Ima malo slobodnog vremena, ali kada ga ima trudi se da ga iskoristi kvalitetno.Voli otići na bazen ili čitati dobru knjigu. Kada je čitanje u pitanju kaže da voli modernu psihologiju, ali je knjiga Igra staklenim perlama H. Hessea ostavila na njega najveći dojam. Od muzike voli da sluša Lenny Kravitz-a, a nasmijati ga može serija „Dva i po muškarca“ ili dobar vic o Muji i Hasi.

Kozomara savjetuje svim mladim ljudima da imaju san, da budu uporni i strpljivi i da stalno uče.

„Mislim da je vrijeme devedesetih u kojima su bile važne neke druge vrijednosti i neke druge vrste ljudi sada iza nas i da će uspjeti samo oni koji budu mnogo radili na sebi, koji budu stalno učili i usavršavali se i koji budu uporni. Takođe je jako bitno naći dobre učitelje, jer su to ljudi koji vam djelimično mogu skratiti put do uspjeha i cilja koji ste si zacrtali. Pitajte, istražujte, ne odustajte, vjerujte u sebe, mislite pozitivno...“

Bojan kao i većina ljudi ima i jednu mladalačku iluziju koja se nije (još) ostvarila, a to je da postane pilot.

„Imao sam dioptriju pa tako nešto nije bilo izvedivo. Kako sam se dioptrije riješio zahvaljujući LASIK metodi možda se sada okušam i u tome“, šaljivo će direktor Klinike Svjetlost.

Doktor Bojan obožava da putuje, a najviše voli da posjećuje Sjedinjene Američke Države, gdje je proveo i dio školovanja. Kaže da voli njihov način života, prostranstvo te zemlje, slobodu koja se osjeća i činjenicu da nikome nije važno ko si, šta si i odakle si.

Od jezika govori engleski i italijanski, a trenutno nema neostvarenih želja jer, kako sam kaže, sve što je zaželio ostvarilo se.

A. Šulović