Massimo Savić: Da nisam pjevač krao bih dijamante

Za razliku od svojih mnogobrojnih kolega koji obljetnice karijere obilježavaju odmorom, popularni hrvatski glazbenik Massimo Savić proslavu svoje tridesete obljetnice karijere je proveo radno sa svojim bendom svirajući po glazbenim klubovima. U razgovoru za Dnevni list popularni glazbenik otkriva detalje iz svog života poput najboljih i najgorih trenutaka u svojoj bogatoj karijeri, tko je na njega ostavio dubok trag i koga od kolega glazbenika najviše cijeni. "Pun sam iskustva i pozitivne energije, izdao sam još jedan album, uskoro ću, nadam se, još jedan bolji", rekao nam je Massimo Savić.

Pitaju li ga često kako doživljava obljetnicu? Massimo kaže "Da",i uvijek isto odgovara na takva pitanja. "Kako bih se mogao osjećati zbog obilježavanja svoje tridesetogodišnje karijere nego super, fantastično. Svi me isto pitaju, kako se osjećam, zaista, zar se ne vidi, jednostavno sam odlično", kaže Massimo. Više mu je, kaže, i dosadilo odgovarati na to pitanje. Kao poseban trenutak obilježavanja ove obljetnice Massimo kaže kako sprema nešto neviđeno i spektakularno. "Povodom svoje tridesetogodišnje karijere, uskoro radim jedan veliki svjetski spektakl unutar Hrvatske, ali sad neću otkriti detalje o čemu se točno radi i gdje će biti, da ne pokvarim iznenađenje", kaže. A koji su najljepši i najgori trenuci u 30 godina dugoj karijeri? Kao najljepše trenutke Massimo navodi upoznavanje s brojnim ličnostima koje su utjecale i koje utječu na njega i njegovu karijeru.

"Najljepši trenuci koje sam doživio je upoznavanje predivnih ljudi koji me okružuju, a s kojima surađujem, družim se, s nekima i život dijelim. Tu bih istaknuo, između ostalih, Vargu, Arsena Dedića, Marija Krištofića i Sanju Bachrach koji su bračni par i moju suprugu", istaknuo je Massimo. Kaže kako su to ključni ljudi u njegovoj karijeri i da su to ljudi koji su imali i koji imaju najveći utjecaj na njega. Kao najgori trenutak u karijeri, prisjetio se jedne radne akcije na kojoj su svirali 1983. godine. "Čovjek je bio u prvom redu na svirci i čitavo vrijeme me vrijeđao i pljuvao po meni. Ja se nisam obazirao sve dok me nije pljunuo u usta, tad sam stao s pjevanjem, skinuo gitaru te ga nogom odalamio u glavu i to baš žestoko", prisjetio se Massimo. Nakon svirke, kaže nam, otprilike desetak sati je bend čuvala policija jer nisu smjeli izići pred onoliko rulje i ti akcijaši su ih htjeli pobiti."To je najgori trenutak u mojoj karijeri, nisam mogao dopustiti da mi se samo tako pljuje u usta", nadodao je kratko Massimo. 

Sa svojom obitelji, kaže, provodi sve vrijeme mimo glazbe, vrijeme koje ne posveti glazbi. Kad ide negdje na duže vrijeme, onda idu svi zajedno, govori Savić. "Nekad se ne vidimo određeno vrijeme, ali vrlo često ih vodim i provodim što je više vremena s njima", govori Massimo. Kaže kako mu je stalo da publika uživa te kako se trude unaprijediti svoj nastup.

"S bendom, koji ima iskustva i proba iza sebe, radimo, usudio bih se reći, glazbenu perfekciju, a danas malo više pozornosti obraćamo na light show i scenografski nastup tako da uskladimo sve i da bude još bolje nego što jest. Tako publika može doživjeti istinsku esenciju", govori Massimo. Prošle godine u Mostaru, govori Massimo, bilo mu je divno i došao bi opet ukoliko mu se pruži prilika."Bilo mi je zaista lijepo prošle godine u travnju i dogodila se divna harmonija s publikom. Uvijek se, ma gdje god svirali, trudimo harmonizirati odnos s publikom jer je jedino na takav način uspjeh zajamčen s obje strane", ističe Savić. Kaže da uspješan koncert znači da publika uživa u svakom trenutku i da im je nakon par sati svirke malo toga što su upravo doživjeli. Massimo smatra da su uspješni jer su sigurni u to što rade te ukoliko se netko javi, a da je baš zainteresiran, doći će. Pitali smo ga što bi radio da se ne bavi glazbom, a, evo, njegovog odgovora: "Da ne radim ovo u čemu sam dobar, krao bih najbolje i najskuplje dijamante svijeta!", odgovorio je Massimo. Od kolega najviše cijeni Petera Gabriela i Princea.