Anne Wojcicki: Izgradila kompaniju vrijednu šest milijardi pa je kupila nakon bankrota

Anne Wojcicki bila je jedno od najprepoznatljivijih lica biotehnološkog buma Silicijske doline. Kompanija koju je suosnovala obećavala je da će običnim ljudima omogućiti da zavire u vlastiti DNK, investitori su je svojevremeno vrednovali u milijardama dolara, a njen poslovni put izgledao je kao jedna od velikih tehnoloških priča 21. stoljeća. Onda se sve počelo urušavati.

Priča o Anne Wojcicki i 23andMe zato nije samo priča o uspjehu jedne poduzetnice. To je i priča o tome šta se događa kada revolucionarna ideja ne pronađe dovoljno održiv poslovni model, kada povjerenje korisnika postane jednako važno kao tehnologija i kada kompanija vrijedna milijarde završi pred stečajnim sudom.

Ali u slučaju Wojcicki postoji i posljednje, prilično neočekivano poglavlje – povratak.

Od Wall Streeta do genetike

Wojcicki nije započela karijeru kao genetičarka niti kao tipična tehnološka poduzetnica. Prije pokretanja 23andMe radila je kao analitičarka zdravstvenog sektora i pratila biotehnološke kompanije i investicije.

Upravo joj je iskustvo iz finansijskog svijeta omogućilo da zdravstveni sistem posmatra i kao poslovni model.

Godine 2006. zajedno s Lindom Avey i Paulom Cusenzom osnovala je 23andMe. Ideja je za to vrijeme bila radikalna: genetske informacije ne bi trebale biti dostupne samo ljekarima i istraživačkim institucijama – pojedinci bi trebali imati direktan pristup podacima koje nosi njihov vlastiti DNK.

Naziv kompanije odnosio se na 23 para hromosoma u ljudskoj ćeliji.

Korisnik bi naručio komplet, poslao uzorak pljuvačke i putem interneta dobio informacije povezane s porijeklom, genetikom i, zavisno od proizvoda i regulatornih odobrenja, određenim zdravstvenim predispozicijama.

Danas takva usluga više ne djeluje neobično. Tada je predstavljala potpuno novi odnos između potrošača, medicine i genetike.

Kompanija koja je željela promijeniti zdravstvo

Wojcicki nije željela napraviti samo kompaniju koja prodaje DNK testove.

Mnogo veća vrijednost 23andMe nalazila se u ogromnoj količini genetskih podataka koje su korisnici, uz odgovarajuću saglasnost, mogli staviti na raspolaganje za istraživanja.

Vizija je bila ambiciozna: povezivanjem genetskih informacija miliona ljudi s drugim podacima moglo bi se ubrzati razumijevanje bolesti i razvoj novih terapija.

Wojcicki je kasnije pred američkim Kongresom navela da je više od 15 miliona ljudi odlučilo učestvovati na platformi 23andMe.

Kompanija je postala simbol personalizirane medicine, a njen uspon učinio je Wojcicki jednom od najpoznatijih poduzetnica Silicijske doline.

Vrhunac je stigao 2021. godine, kada je 23andMe izašao na berzu putem SPAC transakcije. Tržišna vrijednost kompanije u jednom trenutku približila se iznosu od šest milijardi dolara.

Činilo se da je velika vizija dobila i potvrdu Wall Streeta.

Ispostavit će se da je to bio početak mnogo težeg perioda.

Sjajna ideja, ali težak poslovni model

Problem 23andMe bio je gotovo paradoksalan.

DNK test je proizvod koji većini korisnika treba samo jednom.

Za razliku od streaming servisa, telekomunikacijskih usluga ili softvera, kompanija nije mogla računati da će isti kupac svakog mjeseca ponovo kupovati osnovni proizvod.

23andMe je zato pokušavao pronaći nove izvore prihoda i pretvoriti ogromnu bazu genetskih podataka u širu zdravstvenu i istraživačku platformu.

Ali finansijski problemi su se gomilali.

Vrijednost kompanije počela je dramatično padati, a poslovni model koji je investitorima tokom tehnološkog buma izgledao kao ulaznica u budućnost medicine sve je teže opravdavao očekivanja.

Posebno težak udarac stigao je 2023. godine.

Kada DNK postane pitanje povjerenja

Cyber napad na 23andMe otvorio je pitanje koje je za ovu kompaniju bilo možda osjetljivije nego za gotovo bilo koju drugu tehnološku firmu – sigurnost podataka.

Incident je pogodio podatke povezane s gotovo sedam miliona korisnika, nakon čega su uslijedile tužbe, regulatorni pritisci i dodatna zabrinutost javnosti.

Kada kompanija čuva podatke o kupovini ili navikama korisnika, sigurnosni propust je ozbiljan problem.

Kada čuva genetske podatke, pitanje postaje još osjetljivije.

Lozinku možete promijeniti.

DNK ne možete.

Upravo je zato kriza 23andMe izašla iz okvira obične poslovne priče. Počela su se postavljati pitanja šta se događa s genetskim podacima miliona ljudi ako kompanija bude prodana ili propadne.

Od šest milijardi do manje od 50 miliona dolara

Pad je bio dramatičan.

Do marta 2025. tržišna vrijednost 23andMe pala je na manje od 50 miliona dolara, nakon što je samo nekoliko godina ranije bila blizu šest milijardi.

Kompanija je 23. marta 2025. krenula putem zaštite od povjerilaca prema američkom Chapter 11 postupku.

Wojcicki je napustila poziciju izvršne direktorice.

Bio je to simboličan trenutak: žena koja je gotovo dvije decenije bila neraskidivo povezana s 23andMe više nije vodila kompaniju koju je izgradila.

Međutim, odlazak nije značio da je odustala.

Pred američkim Kongresom nekoliko mjeseci kasnije rekla je da je unapređenje zdravlja kroz razumijevanje genetike bilo njen „životni rad“.

A onda je pokušala vratiti ono što je izgubila.

Wojcicki ponovo preuzima 23andMe

Nakon stečajnog procesa uslijedila je borba za imovinu kompanije.

U jednom trenutku izgledalo je da će ključne dijelove 23andMe preuzeti biotehnološka kompanija Regeneron za 256 miliona dolara.

Wojcicki je, međutim, preko novoosnovanog TTAM Research Institutea, neprofitne organizacije od javnog interesa, ponudila više.

Dogovorena cijena bila je 305 miliona dolara.

Stečajni sud odobrio je transakciju krajem juna 2025, a TTAM je 14. jula objavio da je akvizicija završena. Preuzeo je ključnu imovinu 23andMe, uključujući Personal Genome Service i Research Services poslovanje.

Tako je samo nekoliko mjeseci nakon što je napustila kompaniju u trenutku njenog bankrota Wojcicki ponovo došla na čelo organizacije koja nastavlja njenu izvornu misiju.

Ali ovaj put struktura je drugačija.

23andMe danas djeluje u okviru neprofitnog 23andMe Research Institutea, a Wojcicki je njegova osnivačica i izvršna direktorica.

Zašto je promijenila model?

Prelazak iz klasične kompanije u neprofitnu strukturu možda je najzanimljiviji dio cijele priče.

Godinama je 23andMe pokušavao istovremeno zadovoljiti dvije vrlo različite logike: dugoročnu naučnu misiju i očekivanja investitora koji traže rast prihoda i povrat kapitala.

Wojcicki sada tvrdi da je neprofitna struktura prikladnija za prvobitnu ideju kompanije – omogućiti ljudima pristup genetskim informacijama i koristiti ih, uz saglasnost, za unapređenje naučnih istraživanja.

Institut je nastavio raditi i tokom 2026. godine. Među objavljenim istraživanjima su ona povezana s genetskim faktorima koji mogu utjecati na efikasnost i nuspojave GLP-1 terapija te genetikom nuspojava određenih antidepresiva.

To znači da priča o 23andMe nije završila bankrotom.

Samo je promijenila oblik.

Poduzetnica koja nije odustala od iste ideje

Anne Wojcicki je neobičan primjer osnivačice čiji se poslovni put teško može svesti samo na kategoriju uspjeha ili neuspjeha.

Izgradila je kompaniju vrijednu milijarde dolara i pomogla da kućno genetsko testiranje postane masovno poznat proizvod.

Istovremeno, nije uspjela pronaći dovoljno održiv model koji bi prvobitni 23andMe dugoročno održao kao javnu kompaniju. Doživjela je ogroman pad tržišne vrijednosti, sigurnosnu krizu, sukobe oko budućnosti kompanije i na kraju bankrot.

A onda je kupila ključnu imovinu vlastite kompanije i pokušala početi ponovo – ovaj put bez berze i klasičnih dioničara.

Upravo zato njena priča prevazilazi biografiju još jedne uspješne poduzetnice iz Silicijske doline.

Ona otvara mnogo zanimljivije pitanje: šta se događa kada osnivač toliko vjeruje u svoju ideju da je spreman promijeniti čitav poslovni model kako bi je održao živom?