Luiz Inácio Lula da Silva, koji je osvojio historijski četvrti predsjednički mandat u Brazilu, prošao je put od siromašnog dječaka koji je radio na ulici i fabričkog radnika do jednog od najutjecajnijih političara Latinske Amerike. Njegovu karijeru obilježili su sindikalni štrajkovi, borba protiv siromaštva, korupcijski procesi, zatvor i povratak na vlast.
Lula je u drugom krugu predsjedničkih izbora, održanom 25. oktobra, pobijedio senatora Flavija Bolsonara, sina bivšeg predsjednika Jaira Bolsonara. Prema podacima brazilskog izbornog suda koje prenosi Associated Press, osvojio je približno 51,8 posto glasova, uz prednost od gotovo 4,4 miliona glasova. Njegov protivkandidat osporio je rezultat i zatražio poništavanje izbora.
Pobjeda je stigla dva dana prije Lulinog 81. rođendana i predstavlja novo poglavlje političke karijere koja traje više od četiri decenije.
Djetinjstvo obilježeno glađu i siromaštvom
Luiz Inácio Lula da Silva rođen je 27. oktobra 1945. u Caetésu, tada dijelu općine Garanhuns, u sjeveroistočnoj brazilskoj saveznoj državi Pernambuco. Potekao je iz siromašne porodice i bio sedmo od osmero djece.
Njegova majka Eurídice Ferreira de Mello, poznata kao Dona Lindu, 1952. godine povela je djecu prema razvijenijem jugoistoku Brazila, bježeći od suše i gladi. Putovanje u kamionu prilagođenom za prijevoz putnika trajalo je 13 dana.
Porodica se prvo nastanila u siromašnom dijelu Guarujá, a kasnije u São Paulu, gdje su živjeli u jednoj prostoriji iza bara. Lula je još kao dječak pomagao u izdržavanju porodice prodajom na ulici, čišćenjem cipela i obavljanjem dostava.
Fabrički radnik koji je postao glas sindikata
Kao tinejdžer počeo je raditi u industriji, a kroz stručnu obuku u ustanovi SENAI osposobio se za metalostrugara. Nije završio fakultet, a radničko porijeklo kasnije je postalo važan dio njegovog političkog identiteta.
Tokom rada u fabrici izgubio je prst u nesreći na poslu. Njegov put prema politici vodio je kroz industrijsko područje oko São Paula, gdje se uključio u sindikalni pokret.
Godine 1975. izabran je za predsjednika Sindikata metalaca São Bernardo do Campa i Diademe. Krajem sedamdesetih predvodio je velike štrajkove za bolje plate i uslove rada, u vrijeme kada je Brazilom upravljala vojna diktatura.
Zbog sindikalnog djelovanja uhapšen je 1980. godine i proveo 31 dan u zatvoru. Iste godine učestvovao je u osnivanju Radničke partije, poznate po portugalskoj skraćenici PT, koja će postati jedna od najvažnijih političkih snaga u zemlji.
Tri poraza prije prve predsjedničke pobjede
Lulin uspon do predsjedništva nije bio brz. Za saveznog zastupnika izabran je 1986. godine, a učestvovao je i u radu ustavotvorne skupštine tokom demokratske tranzicije Brazila.
Na predsjedničkim izborima prvi put se kandidovao 1989. godine, kada je poražen od Fernanda Collora de Mella. Izgubio je i izbore 1994. i 1998. godine, oba puta od Fernanda Henriquea Cardosa.
Pobijedio je tek 2002, u četvrtom pokušaju, a dužnost preuzeo početkom 2003. godine. Ponovo je izabran 2006, pa je njegova prva dva mandata obilježio neprekidni period vlasti do početka 2011. godine.
Borba protiv siromaštva kao politički zaštitni znak
Luline prve administracije ostale su prepoznatljive po programima smanjenja siromaštva, povećanju minimalne plate i širenju pristupa potrošnji i kreditima.
Najpoznatiji program, Bolsa Família, pružao je novčanu pomoć siromašnim porodicama uz uslove povezane sa školovanjem djece i zdravstvenom zaštitom. Lula je borbu protiv gladi postavio među glavne državne prioritete.
Istovremeno je zadržao značajne elemente ekonomske politike prethodne vlasti, nastojeći povezati socijalna izdvajanja s makroekonomskom stabilnošću. Njegovu političku ostavštinu, međutim, opteretile su i korupcijske afere koje su zahvatile visoke funkcionere Radničke partije.
Zatvor i poništene presude
Najveći pad u njegovoj karijeri uslijedio je nakon korupcijskih procesa povezanih s istragom „Lava Jato“, odnosno „Autopraonica“. Lula je osuđen za korupciju i pranje novca, a u zatvoru je proveo 580 dana. Tokom tog perioda nije mogao učestvovati na predsjedničkim izborima 2018. godine.
Vrhovni sud je 2021. poništio njegove presude uz obrazloženje da sud u Curitibi nije bio nadležan za te predmete. U odvojenoj odluci potvrđeno je da je sudija Sergio Moro bio pristrasan u postupku koji se odnosio na stan u Guarujá.
Poništavanje presuda vratilo je Luli politička prava i otvorilo put novoj kandidaturi. Važno je razlikovati ove odluke od oslobađajuće presude donesene nakon razmatranja svih optužbi: sudske odluke odnosile su se na nadležnost i nepristrasnost postupka.
Na izborima 2022. pobijedio je tadašnjeg predsjednika Jaira Bolsonara i početkom 2023. ponovo preuzeo vlast. Četiri godine kasnije porazio je i njegovog sina Flavija.
Porodične tragedije i novi brak
Lulin privatni život obilježili su gubici. Njegova prva supruga Maria de Lourdes umrla je 1971. godine, tokom trudnoće. Druga supruga Marisa Letícia, s kojom je bio u braku od 1974, preminula je 2017. godine.
U maju 2022. oženio se sociologinjom Rosângelom da Silva, poznatom kao Janja. Lula ima petero djece, uključujući sina Marise Letícije iz prethodnog braka kojeg je usvojio.
Suočavao se i s ozbiljnim zdravstvenim problemima. Rak grkljana dijagnosticiran mu je 2011. godine, a nakon hemoterapije i radioterapije ljekari su 2012. saopćili da više nema znakova tumora.
Četvrti mandat uz velika očekivanja
Lula u novi mandat ulazi kao političar čija je životna priča snažno povezana s radničkim pokretom i obećanjem društvenog napretka. Za njegove pristalice on je simbol mogućnosti da čovjek iz najsiromašnijih slojeva dođe do najviše državne funkcije.
Ipak, novu pobjedu prati zahtjevan politički odnos snaga. Desnica je ojačala u Kongresu, pa će provođenje programa zavisiti i od njegove sposobnosti da sklapa saveze i pregovara s političkim protivnicima.
