Beogradska glumica Ljuma Penov: Pronađimo osmijeh u sebi

Među nama je mnogo darovitih ljudi iz cijelog regiona. To je dobro. To je pozitivno. Recimo, film u cijelom regionu vrlo je lijepo napredovao, a napreduje i dalje, što potvrđuju brojni uspjesi na različitim filmskim festivalima. U Srbiji su se, osim vrlo značajnih filmskih imena koja donose uspjehe filmskoj umjetnosti, pojavili mladi, daroviti i kreativni ljudi bez predrasuda, koji svojim filmovima također uspješno krče put filmu u svijetu. Među takvim zasigurno je i mlada beogradska glumica Ljuma Penov.

U filmu “Crna Zorica”, prikazanom na nedavnom Tuzla Film Festivalu, glumila je glavnu ulogu, a tema filma je, između ostalog, bila i nedostatak ljubavi u našim životima. Koliko je naša regija “gladna” za lijepom riječju, dijalogom, pozitivnošću ili, jednom riječju, iskrenom ljubavlju? Šta na tom putu svaki pojedinac može uraditi da se situacija poboljša i šta film u tom kontekstu može napraviti, pitanja su koja nas navode na razmišljanje.

“Često na ulici vidim nezadovoljnog običnog prolaznika, koji zapravo i nije običan, i to je veoma tužno, jer u sebi, kao i svaki drugi čovjek nosi život. Da bismo se međusobno voljeli, trebamo razumjeti da je svaki čovjek željan ljubavi. Uz brojne vrste ljubavi, tu su i emocije koje one izazivaju, tu su čak i nedostatak ljubavi i emocije koje su njime izazvane. Ljudima su to nekad neshvatljive, čudne reakcije. Nekad mislim da sve potječe od ljubavi, i mi i naš odnos s ljudima, naš posao, naša sudbina, sve je to nekako čudno povezano. Ljubav je davanje sebe drugom uz makar mali ali iskren osmijeh, a pogotovo pomoć u nevolji. Mislim da je ljubav uvijek tu oko nas, samo ju treba uhvatiti i osvijestiti, prvo u sebi, a onda i u drugima. Tada bi nam sigurno bilo bolje, jer ljubav je, prije svega, emocionalno osvještenje i razumijevanje sebe i okoline”, kaže za Novo vrijeme beogradska glumica Ljuma Penov.

Preispituje, optužuje i opravdava

Penov smatra da je jugoslavenska kinematografija imala veoma dobar uspon i opseg od samog početka i nastanka filma na ovim prostorima. Imala je značajne i uzorne umjetnike koji su svojim djelima, svojim filmovima, ostavili nesebičan, dubok trag na sadašnju kinematografiju. Kasnije, raspadom Jugoslavije, svaka se država trudila da održi film kao umjetnost, što i dalje čini. U filmovima kao i svakoj umjetnosti autorima je data mogućnost da se sami bave različitim temama: političkim, društvenim, moralnim, filozofskim, avangardnim…

“Ljepše je ako su tema i izraz podijeljeni i sukobljeni, jer se tada može osjetiti širina umjetničkog djela, što je i najvažnije za gledaoce, a ne da izađu iz bioskopske sale bez ikakvog dojma, bez ikakvog osjećaja i malog otiska u njihovoj svijesti. Jer film je, ipak, tu da nam nešto pokaže, da nas nauči, opravda, pita, preispita, obilježi, začara ili optuži. Hoćemo li se mi na to smijati ili plakati, kakve ćemo iz toga emocije kao gledaoci izvući, i hoće li film ostaviti neki trag na nama, zavisi od osobe koja ga gleda ali i od filmskog autora.”

U pozorištu se ima šta vidjeti

Kad je riječ o publici, sadašnje stanje u beogradskim pozorištima je solidno, ali nikako nije na zavidnom nivou kao u svijetu. “Mislim da bi publika svugdje, pogotovo mladi ljudi, trebali više ići u pozorišta, gledati predstave, bilo bi im svakako i ljepše i bolje u životu, jer bi se tu a ne na ulici učili pravim vrijednostima, ali to je sve problem same države i ulaganja u mlade. To je i pitanje obrazovanja, prosvjete, kao i vaspitanja, porodice, kulture porodice i same opće kulture države kao ljestvice na kojoj se kultura trenutno nalazi u svakoj državi u regionu. Voljela bih da se publika iz svih zemalja regiona podjednako vrati u pozorišta, imamo im šta pružiti i čekamo ih”, napominje Penov.

Naša društva opterećena su prošlošću i onim što se desilo raspadom Jugoslavije. Prema Vašem mišljenju, kako ćemo najlakše doći do pomirenja među narodima i kako uklanjati međusobne predrasude?

Mislim da svako treba i može pronaći osmijeh u sebi, i za sebe i za druge. Može makar pokušati, pa će nam možda svima biti bolje. Studirala sam u Sarajevu, kasnije u Srbiji. Imam mnogo prijatelja iz svih država bivše Jugoslavije i lično nemam nikakve predrasude, ne razmišljam na takav način. Dosta sam radila s kolegama iz regiona, što na filmu, što u pozorištu, što na raznim radionicama, i uvijek se radujem takvoj saradnji i projektima, jer je to dragocjeno za mladog glumca. Radila sam nedavno predstavu “Leksikon Yu mitologije” koju je režirao Oliver Frljić u istarskom Narodnom kazalištu. Mi glumci, okupljeni iz svih bivših republika Jugoslavije, što je rijetko, imali smo divnu saradnju. Rad na ovoj predstavi i njezin ishod – a tema je bila Jugoslavija i bivše države – opet je pokazao da se posredstvom umjetnosti može djelovati, što je stoljećima svima jasno.

Biografija

Ljuma Penov rođena je u Beogradu, završila je srednju muzičku školu, studirala na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu i završila Akademiju umetnosti u Novom Sadu. Osim glume, usavršavala je solo pjevanje te klasični, a kasnije i moderni balet. Komponirala je muziku za nekoliko pozorišnih predstava. Igrala i igra u predstavama Narodnog pozorišta u Beogradu, Novom Sadu, Subotici, Puli, Ljubljani. Također je igrala i u filmovima “Država” “Crna Zorica”, “Žućko – priča o Radivoju Koraću”, “Kao rani mraz”, “Medeni mesec”, “Paura di amare”, i drugim.