Gordana Sarić, pjesnikinja: Hercegovka grofovskog porijekla

Pjesnikinja, prozni pisac, profesorica francuskog jezika, aktivna članica brojnih društava, organizatorka i voditeljica kulturnih manifestacija Gordana Sarić Hercegovka je porijeklom. Zbog ljubavi preselila je u Crnu Goru, ali nije zaboravila rodni Konjic i BiH u kojoj je provela najljepše godine, a svemu tome posvetila je i mnoge svoje pjesme. 

Gordana Sarić, po ocu Mađarica grofovskog porijekla, cijeli život posvetila je kulturi, umjetnosti i ljepoti. Od ranog djetinjstva bavila se umjetnošću, kroz školu, i bila članica raznih sekcija poput dramske, literarne, recitatorske, svirala je klavir, išla u hor...

Nakon što je na Filozofskom fakultetu u Sarajevu upisala francuski i latinski jezik, uključila se u Kulturno umjetničko društvo Slobodan Princip Seljo. Tu je igrala uglavnom glavne uloge, a na gostovanjima u mnogim gradovima u Francuskoj glumila je na francuskom jeziku. Kao članica "Selje" sudjelovala je i na brojnim festivalima. Bila i dio ekipe omladinske emisije na Radio Sarajevu, te pisala poeziju.

Po završetku studija, u rodnom Konjicu Gordana je radila je kao profesorica francuskog jezika, a s glumom je nastavila i u amaterskom pozorištu "Neretva" i, između ostalog, bila nagrađena na festivalu dramskih amatera.

Ipak ljubav ju je odvela u Nikšić gdje i danas živi sa suprugom kardiologom Momčilom kojeg je upoznala u Sarajevu gdje su dijelili studenske dane.

Poeziji se vratila nešto kasnije i sredinom osamdaesetih godina  objavila prvu zbirku poezije.

"Sad imam 17 knjiga od toga dvije proze, tri dječije, a ostalo su knjige ljubavne poezije", kaže Agenciji FENA Sarić.

Izdvaja "Pjesmoslov" u kojem je za svako od trideset slova napisala pjesmu, a izučava se u redovnoj nastavi u Crnoj Gori, uz bukvar, u drugom razredu osnovne škole.

Gordana Sarić dobitnica je brojnih nagrada na teritoriji bivše Jugoslavije, gdje joj je i objavljivana poezija. Izdvaja nagradu za njegovanje klasike i romantizma u poeziji koju joj je tada dodijelio stručni žiri udruženih izdavača Srbije.

Uz sve pomenuto, volonterski se bavi organiziranjem priredbi, manifestacija, književnih večeri, koncerata...

"Čitav život posvetila sam umjetnosti, toj plemenitosti, ljudskosti, promoviranju ljudske duše. Svega što je lijepo, dobro i plemenito", kaže Sarić.

Po opredjeljenju je i humanista, pomaže kome god to može. Za sebe kaže da u ljudima uvijek traži ono što je dobro, a oni u njoj plemenitost i dobrotu.

"Imam svoj svijet ljepote i ne dam da me nešto poremeti. Družim se samo sa pozitivnim ljudima, negativnu ljudsku energiju odbacujem od sebe. Volim ljude i ljudi me vole zbog moje poziitivne energije", kazala je.

Iako je blizu sedme decenije života u duši se kaže osjeća mlado jer je pokreću plemenite stvari. Omiljeni joj je pjesnik Žak Prever i često ga citira
"Volimo se i živimo,
živimo i volimo se,
kasnije bit će kasno,
naš život to je sada...“

Sa sjetom u glasu prisjeća se rodnog Konjica. Tamo, kaže, više nikog nema. Ostale su joj tek pjesme o zavičaju:
"Usamljena lutam,
kao sjenka neka
Gledam ptice
i bagremov cvijet
i znam samo da me majka čeka,
njen dom topli
moj čitavi svijet...“

Prisjeća se i perioda kad je odbila posao režisera na TVSA, jer je tad već počela raditi u Konjici. Ubrzo se i udala, zavoljela Nikšić i Crnu Goru:
"Crna Goro bajkovita
U tebi sam našla dom
Sad si moja domovina
Osjećam u srcu svom...."

Upitana za ocjenu stanja u kulturi u Crnoj Gori i regionu, Sarić u svom stilu odgovara optimistično.

"Bila je kriza ali nadam se da idu bolji dani za kulturu. Imamo vrsne umjetnike, a većina njih teško živi. Ali, ko ima umjetnost u duši, lakše mu je", kaže Sarić i ističe da bi rado sudjelovala na kulturnim manifestacijama koje se održavaju u BiH.

Bračni par Momčilo i Gordana Sarić imaju dvoje djece, Natašu farmaceuta, Igora tehnologa i troje unučadi koje također uče plemenitosti, dobroti i ljubavi prema čovjeku.