O uspješnim Bosancima i Hercegovcima širom planete ispričane su brojne priče, ali uvijek je lijepo upoznati nove. Ponekad se njihove sudbine čine nevjerovatnim. Domovinu su napustili uglavnom zbog rata, potraživši sreću daleko od kuće.
Jednu takvu priču ispričao je Emir Hrnjić, svjetski ugledan stručnjak iz oblasti finansija, profesor, doktor... Sarajlija na privremenom radu u Singapuru.
Kako u razgovoru za portal Radiosarajevo.ba ističe Hrnjić, nakon prelijepog djetinjstva, u cvatu mladosti obreo se u groznom ratu. Aktivno se uključio u odbranu zemlje, a nakon što je zlo prošlo, odlučio je otići.
Odlazak iz rodnog grada
''Moj životni put započeo je u Sarajevu, tu sam stekao fundamentalno obrazovanje. Nakon dvije godine na Mašinskom fakultetu, a potom i dvije godine u Armiji BiH, dobio sam stipendiju i otišao na studij u Kuala Lumpuru. Tamo sam diplomirao kao najbolji u generaciji, a nakon Malezije odlazim u New Orleans gdje sam uradio doktorat na Tulane University. Nakon doktorata, dobijam posao docenta na Virginia Tech University, a 2007. odlazim na National University of Singapore. Prije 6-7 mjeseci sam imenovan za direktora jednog od edukacijskih centara u ovdašnjoj biznis školi. Stanovnik sam Singapura i uživam u ovoj prelijepoj i uređenoj državi'', počinje svoju priču naš zanimljivi sagovornik.
Kako kaže, domovinu nikada nije zaboravio. Ne prođe niti jedan dan, a da se ne sjeti prijatelja, porodice i voljenog grada.
''Bosna teče mojim venama. Ja sam Bosanac i ponosan sam na to. Bosna I Sarajevo daju mi osnovni identitet. U Bosnu dođem jednom u dvije godine, a volio bih dolaziti puno češće. Zadnji put sam bio 2012. kad sam pozvan da budem dio jedne konferencije na Ekonomskom fakultetu zahvaljujući profesoru Džonlagiću. Volio bih biti više uključen u dešavanja u svom gradu. Prošlog mjeseca razgovarao sam o jednom obrazovnom projektu u Sarajevu. Stvarno bih volio pomoći i doprinijeti mojim sugrađanima, na ovaj ili onaj način'', dodaje Emir Hrnjić.
Svoja najveća naučna dostignuća posvetio je porodici. Bez majke Fatime, oca Halida i sestre Emire, uspjesi koje postiže ne bi imali tako veliku vrijednost. Ističe da je uspjeh daleko od rodne grude teško postići, ali da se uz predan rad, sve prepreke ipak mogu ostaviti iza.
''Teško je, mnoge stvari moraju se poklopiti. Od talenta, rada, podrške, pa sve do uvijek potrebne sreće. Bez porodice koja je od početka bila uz mene, ništa ne bi bilo isto. Zaista mi je taj moment podrške uvijek fascinantan. Ponekad imam osjećaj da se mladi ljudi u našoj zemlji teško dokazuju vani upravo zbog nedostatka podrške bilo koje vrste'', smatra naš sagovornik.
Prema njegovom mišljenju, naša zemlja od Singapura može naučiti mnogo. I ne samo od ove, već i od drugih malih azijskih zemalja poput Hong Konga. ''Ove male zemlje izuzetno su uspješne. Mi, Bosanci i Hercegovci trudimo se da 'pohvatamo' sve ovo dobro što primjećujemo u zemljama širom svijeta. Osim toga, naša je misija da našu domovinu promovišemo gdje god nam se zato pruži prilika. Ako mislite da sam i ja jedan od Zmajeva mnogo vam hvala na komplimentu, ali nisam ja ni blizu naših ostalih Zmajeva koji su donijeli toliko radosti našem narodu. Mirza Teletović, Adnan Ćatić, Danis Tanović su u prilici da mijenjaju imidž naše domovine. Aleksandar Hemon promoviše u Americi, Sanela Jenkins u Engleskoj. Moj dobar drug i poznati fudbaler Aleksandar Đurić promoviše u Singapuru. Miljenko Jergović i mnogi drugi učinili su mnogo za našu državu u zemljama u kojima žive.
Što se mene tiče – moji planovi su trenutno vezani za Singapur. Nauka je vezana za velika ulaganja, a Singapur ulaže mnogo u nauku. U Singapuru nije neobično da večeram s Nobelovcem ili predsjednikom velike korporacije.
Povratak u Sarajevo?
''Moj san bi bio da osnujem ili da vodim Univerzitet u Sarajevu (ili recimo Mostaru ili Dubrovniku). Volio bih biti uključen u program dugoročnog ulaganja i razvoja naše države'', zaključuje profesor Emir Hrnjić na kraju razgovora za portal Radiosarajevo.ba.
foto: Radiosarajevo.ba