Mirza Babić: Sarajlija na modnoj pisti u New Yorku

U martu 1995. s majkom i mlađim bratom Harisom, Mirza Babić (1981.) napustio je BiH. Prvo su bili u Podacama u Hrvatskoj, a potom su otišli u New York gdje je završio Five Town College na Long Islandu. Tokom školovanja upoznao je puno talentiranih ljudi s kojima i danas sarađuje, a među njima su Chrisette Michele i Corey Chorus, koji je za Rihannu napisao pjesmu Cheers. Kako ga je oduvijek zanimala muzika krajem 2012. snimio je pjesmu i spot The Only One.

Kroz to poznanstvo došao je u kontakt sa kreatorima modnog brenda Control Sector s kojima je napravio saradnju i ove godine našao se na modnoj pisti tokom Mercedes-Benz Fashion Weeka u New Yorku u novoj kolekciji za proljeće/ljeto 2015.

Zanimljivo je da si u New Yorku počeo svoju muzičku karijeru, međutim, završio si na modnoj pisti. Nosio si Control Sector kolekciju na Mercedes-Benz Fashion Weeku u New Yorku 11. septembra, kako je došlo do te saradnje?

- Prošle godine dok sam bio u Los Angelesu i radio na muzici sa Rihanninim producentom prvog albuma došao sam u kontakt sa kreatorima Control Sectora. U isto vrijeme dok sam tu bio dešavao se L.A. Fashion Week. Pozvali su me na njihov show i ostalo je historija. Kako su i oni iz New Yorka uspostavili smo saradnju tako što sam im pomogao na poboljšanju i promociji njihove nove kampanje. Tokom saradnje uradili smo nekoliko photoshootinga u njihovoj odjeći i tom prilikom su otkrili novog mene i moj novi talent.

To je znači bila prva revija koju si nosio?

- Da, to je bila prva revija koju sam nosio na Mercedes-Benz Fashion Weeku. Prije toga sam sarađivao s drugim modnim kućama i modnim portalima.

Jesi li imao tremu? O čemu si razmišljao dok si hodao pistom?

- Trema je bila sve do ulaza na pistu, kad sam izašao, tu su samo bila svjetla i ja, ostalo je sve bilo nevidljivo. Dok sam hodao svaki korak sam se zahvaljivao svemu onome što se desilo i što me dovelo do tog trenutka.

Možeš li nam reći više o kolekciji koju si nosio?

- Control Sector je street wear brend s uniseks kolekcijama. To je upravo onakav brend kakav sam oduvijek želio nositi i kad su se pojavili momci iz Control Sectora znao sam da je to pravi brend za mene.

Tvoj brat Haris i ti se bavite fotografijom i pokrenuli ste projekt The Big Picture.

- Da, naš brend The Big Picture nastao je iz našeg znanja, iskustva i naših želja, onoga što bismo voljeli vidjeti. Haris je više fokusiran na post produkciju, a ja na samu fotografiju. Obojica imamo iskustva kad su muzika i business managment u pitanju i kad se sve to spoji dobijete The Big Picture konsultantsku agenciju za digitalne medije.

Vrlo često poziraš kao model ispred objektiva svog brata, koliko je teško sarađivati s njim?

- S njim je najlaške, jer mu vjerujem kad je fotografija u pitanju. Nikad se ne moram brinuti kakva će ispasti fotografija. Naša znanja djeluju komplimentarno i jedan drugog nadopunjavamo u svakom smislu. Naša saradnja je samo za bolju budućnost. Razumijemo se.

Muzika, modeling, fotografija – ukoliko bi morao izabrati jedno od toga, šta bi izabrao i zašto?

- U današnjem svjetu moraš biti svestran što se tiče medija. Meni sve tri spadaju u jednu kategoriju. Dok hodam niz pistu svira muzika i blješte blicevi, dok hodam ulicama New Yorka, ulice su moja modna pista, svakodnevni izlazak je prilika da pružim svoju svjetlost u svakom smislu, bilo to pojavom, izgledom ili riječima kroz muziku to sve spada u jednu kategoriju života kojeg živim. Ako nisam spreman za sve troje onda nisam spreman za ovaj život.

Šta ti najviše nedostaje vezano za Sarajevo?

- Makarska! (smijeh) U izvini, čekaj da razmislim…. Da, da, Makarska! (smijeh) Ali da ti pravo kažem, nedostaju mi momenti koje sam imao sa svojom porodicom u Sarajevu. Najbolji momenti su bili provedeni na putu dok smo jedne prilike išli gledati Formulu 1, momenti vožnje na magistrali, a posebno nedostaju i jako ih pamtim momenti ulaska u Sarajevo poslije dugog odmora na moru i Čaršija.

Vaše djetinjstvo je, nažalost, zadesio rat, a ti si danas otac sedmogodišnjeg dječaka, čemu ga učiš?

- Učim ga da bude svjestan svakog svog koraka i svake riječi koja izlazi i njegovih usta. Uz to, sa nama zajedno, uči fotografiju i muziku. Ljubav prema muzici sam stekli smo od oca koji je vlasnik Marquee kafića u Sarajevu, a od mame, koja je imala dva butika Buggy u Sarajevu prije rata, prešla nam je ljubav prema dizajnu i modi. Pokušavam i ja njemu prenijeti sve te ljubavi.

Planovi?

- Planovi se mijenjaju svakodnevno. Ono što radim danas, sutra se može promijeniti u nešto drugo. Snovi su beskonačni. Ono što mislim da sam danas sutra može izgledati kao obična dječija igračka. Trudim se savladati sve što mi stane na put, ići dalje i napredovati i to mi daje snagu da idem dalje u kojem kod smjeru me sudbina ponese.

foto: Haris Babić