Željko Topalović: Košarkaškim rukama izgradio hotel "Zlatarski zlatnik"

Da život nije jedna profesija i da se jak duh teško slama pokazuje jedinstvena priča srbijanskog košarkaša Željka Topalovića koji je nakon što je zablistao u 11 košarkaških klubova doživio povredu zbog koje se morao prestati baviti sportom, a onda je svojim rukama izgradio hotel "Zlatarski zlatnik" na planini Zlatar.

U razgovoru za Agenciju FENA, koja je posjetila ovo zdanje što ostavlja bez daha, Topalović je kazao da je Novu Varoš, odakle je rodom, napustio s 13 godina kada je započeo košarkašku karijeru, a ovim sportom uspješno se bavi sve do 28 godine igrajući između ostalih klubova za "Crvenu zvezdu" i podgoričku "Budućnost".

U kasnim dvadesetima doživio je povredu ligamenata i koljena te je njegov put sportske karijere nakratko stao. Otišao je na operaciju nakon koje se sve iskompliciralo. Srce mu je stalo na tri minute, 45 minuta je bio pod elektrošokovima i dva dana u komi, predviđanja su bila loša, ali nasreću to se nije dogodilo.

"Trebalo je krenuti novim putem. Radoholik sam po prirodi, a budući da sam prepoznao Zlatar planinu, mir i spokoj su me uvijek dovlačili ovdje u pauzama kada sam imao vremena i pomalo sam bio zaljubljen u ovaj kraj. Iako sam dvije godine lutao i razmišljao čime bih se bavio odluka je pala na to da izgradim objekat hotelskog tipa", nastavio je priču Topalović.

Na početku je krenuo raditi s tridesetak ljudi, ali već u temeljima je odustao od njih jer se kao uspješni sportaš nije mirio s činjenicom da ljudi, kako kaže naš narod, "fušere" u poslu te je s porodicom preuzeo objekt i počeo ga graditi usvojivši sve poslove koji se tiču građevine.

Iako su prošli dani i noći koje je provodio učeći sve o građevinskim i enterijerskim radovima kasnije se pokazalo da mu je upravo to sačuvalo psihofizički mir, a danas ga upravo ovaj zanat, kako sam voli reći, potpuno ispunjava. Osim toga sada izrađuje i namještaj za druge.

Hotel se nalazi u turističkoj zoni Babića Bedro na Zlataru i prvi je turistički objekt većeg kapaciteta izgrađen na planini, nakon Zavoda "Zlatar" koji je otvoren prije četiri decenije.

Najavljuje da je u planu i projekt izgradnje mini wellnessa jer na ovoj planini, na kojoj se diše punim plućima, nažalost, nedostaje sadržaja te poslije dva ili tri dana postaje dosadno zbog čega je osim adekvatne šetnje potrebno izgraditi nove sadržaje i smještajne kapacitete.

"Od najgrubljih poslova i svaka stolica i sto koju vidite, parket, prozori, vrata, sanitarije, sobe i kompletan namještaj u njima svojim rukama sam uradio. Sve što vidite - to sam ja, jer se sve izrodilo iz mojih ideja. Educirao sam se na način kako sam znao i posjećivao sajmove, a potom sam ušao u materiju i uspio sam ", kaže Topalović.

Naglašava da je od sporta mnogo naučio o životu i pravim principima, ali dodaje da je danas teško naći ljude koji se takvim principima vode. Objekt je počeo raditi prije godinu i po, no sada mu je teško naći kadar koji će ga nositi jer je malo pravih vrijednosti.

"Zlatarski Zlatnik" ima restoran i kafeteriju u koju može primiti do 160 ljudi, a smještajni kapacitet je 28 soba ili oko 50 ljudi, no Topalović kaže da su zahtjevi za smještaj ljetos bili daleko veći te da dva mjeseca nisu imali gdje primiti goste zbog čega je važno proširiti ih da bi se zaokružila cjelovita ponuda.

Inače na ovoj prelijepoj planini Zlatar i njenim nepreglednim zelenim obroncima egzistiraju mnogobrojne prirodne i turističke vrijednosti koje su vijekovima unazad odolijevale ćudima prirode i ljudi.

Za ljubitelje mirnijeg odmora tu su šumske staze za šetnju i opuštanje, a za one koji vole brži tempo, tereni za planinarenje, staze za adrenalinski biciklizam kao i Zlatarska jezera za splavarenje i rafting.

U neposrednoj blizini nalazi se poznati "Specijalni rezervat prirode Uvac", u čijem sastavu se mogu obići staništa bjeloglavog supa, Zlatarska jezera, dijelovi ušačkog pećinskog sistema (najdužeg u Srbiji), kao i nevjerovatni ukliješteni meandri kao prirodna rijetkost.

Vlasnik hotela "Zlatarski zlatnik", bivši košarkaš, Željko Topalović je u klubu s Malog Kalemegdana 1998. godine donio posljednju šampionsku titulu. Zbog teške povrede povukao se s terena krajem devedesetih.