Gordana Goga Gelhausen: Odrastajući u Jugoslaviji, nisam znala ko je Bog

Rođena sam u malom selu na granici Srbije i Bosne i Hercegovine, u općini Zvornik. Moji roditelji su tipični neškolovani ljudi sa sela, koji su se bavili opstankom kao i svi ostali. Od njih sam naučila nekoliko važnih stvari: biti pošten, pravedan i radišan čovjek. Bilo je tu mnogo konflikata generacija koje u to doba nisam razumjela. Moji roditelji su odrasli bez roditelja koji su poginuli u Drugom svjetskom ratu i znali su samo to da imati parče zemlje znači opstati. Da je bilo po njihovom, ja bih danas uzgajala krompir i kukuruz – priča Gordana Goga Gehlhausen.

Umjesto zemljoradnice, postala je dizajnerica i vlasnica brenda “Goga by Gordana Gehlhausen”. Pod tom markicom nastale su brojne svečane haljine koje su američke glumice, manekenke i modeli nosile na crvenim tepisima, te za snimanje editorijala. Goga dizajnira i donje rublje. Priča o njenom uspjehu je jako zanimljiva. Kako je sve počelo?

Bijeg od kuće

– Kao dijete sam uvijek voljela praviti stvari vlastitim rukama. Isplela sam prvi džemper kada sam imala samo sedam godina. Mama je krila makaze od mene, pošto sam sjekla sve živo što se moglo isjeći: tatine košulje, ćilime, čaršafe… Koristila sam ljusku luka za boje i pravila stvari od svega i svačega. Pola njih je majka spalila, jer mi nije dala izaći iz kuće u njima. Učitelji su me slali kući kada bih se u školi pojavila u tim neobičnim stvarima. Što je interesantno, nikada nisam nosila nešto provokativno, samo neobično za moju malu sredinu.

Noću sam spavala s tranzistorom pored uha i slušala neke strane stanice, sanjala o putovanjima i nekom novom svijetu. Mnogo sam voljela čitati knjige, ali sam ih morala kriti, pošto je to bilo gubljenje vremena u očima moje majke. Čitala sam ih dok su svi spavali – priča Goga.

Nakon što je završila treći razred srednje škole i nakon što su s prvim danima raspusta počeli radovi na selu, Goga je odlučila promijeniti svoj život.

– Bilo mi je dosta svega. Sjećam se, bila je nedjelja. Roditelji su otišli u polje da provjere žitarice. Ukrala sam im malo novca i otišla u Zvornik na autobusku stanicu. Tamo sam kupila kartu za Split i krenula ka moru. U to doba mnogo ljudi je putovalo autobusima na ljetovanje, puno njih je čak stajalo. Ja sam zamolila djevojku koja je sjedila do mene da se pomjeri i da smjestimo pored nas još jednu koja je stajala. Ona je sjela i pitala me gdje i kod koga idem. Kada je shvatila da nemam određeni cilj, pozvala me u Trogir kod njenog ujaka dok se ne snađem. Prihvatila sam. Odmah sutradan našla sam posao u jednom kafiću. Nasreću, neka francuska firma je snimala film u blizini i pošto sam učila francuski jednu godinu u školi, a jezici mi baš idu, dobivala sam velike svote bakšiša na dnevnoj bazi. Krajem tog ljeta sam otišla u Trst i prvi put vidjela svijet mode, koji me začarao. Tu na moru upoznala sam jednu divnu njemačku porodicu, koji su me pozvali u posjetu. U međuvremenu sam stalno slala razglednice roditeljima da znaju da sam uredu. Tada nismo imali telefon.

Project Runway

U Trogiru je ostala cijeli raspust. Nakon toga je otišla u Beograd kod starijeg brata, položila predmete za četvrtu godinu srednje škole i upisala DIF. Ni tu se nije dugo zadržala. Za šest mjeseci je već bila u Njemačkoj. To je trebala biti samo kratka posjeta prijateljima s mora, ali se pretvorila u nešto posve drugačije.

– Izrazila sam želju da jednog dana studiram u inozemstvu i oni su mi ponudili njihov dom u Stuttgartu ako me tamošnji univerzitet primi na studij. I tako to krene. U Stuttgartu sam studirala lingvistiku i DIF. Tamo sam upoznala i svog bivšeg muža, Amerikanca koji je bio na razmjeni studenata – priča Goga.

Nikada nije studirala modu. Ona je cijelog života bila njen hobi, sve dok nije došla u SAD.

– Oduvijek sam nosila stvari koje sam sama kreirala. Nosila su ih i moja djeca, a Amerikanci su nas zaustavljali na ulicama i pitali gdje smo sve to kupili. U dječijim parkovima sam dobila i prve narudžbe za stvari koje su moja djeca nosila.

Svoju prvu kolekciju od 15 komada sam odnijela u jedan butik u Atlanti, gdje sam tada živjela. Gazdarica je uzela sve i poslije dva dana dobila sam poziv novinara „Atlanta” magazina s pitanjem „Ko si ti”? To je bio moj prvi intervju za američke novine nakon kojeg su mi se mnoga vrata otvorila – kaže Goga.

Igrom sudbina preselila je u Charleston, u Južnoj Karolini. Tamo je otvorila prvi butik u kojem je imala mašinu za šivanje, na kojoj je uvijek nešto radila. Vidjevši je tako, brojne mušterije su joj savjetovale da se prijavi u veoma popularan show: Project Runway. On je iznjedrio brojne talente u modnoj industriji. U žiriju je sjedila slavna Heidi Klum.

Patent za grudnjak

Zahvaljujući ovom showu za Gogino ime čula je cijela Amerika.

U međuvremenu se ponovo preselila, ovog puta u Los Angeles, gdje je otvorila pet butika.

– Međutim, prošle godine sam ih sve zatvorila pošto su klijenti sve više tražili da radim za njih. Sada radim samo svečane haljine i oblačim žene koje često pohode crvene tepihe. Među njima su Fergie iz „Black Eyed Peas” i Jennifer Love Hewitt. Dizajnirala sam za mnogo reality zvijezda, koje su možda kod vas nepoznate. Prije nekoliko dana sam obukla kćerku Eddyja Murphyja, Briau Murphy, za francuske novine „Prestige”. Ipak, pored svih tih slavnih osoba, račune mi plaćaju moje odane mušterije koje nisu zvijezde, ali imaju životni stil za moje haljine – ističe Goga.

Pokrenula je i vlastitu liniju donjeg veša, koju pokušava plasirati na veliko tržište. Posebno se ponosi grudnjakom koji je veoma funkcionalan, a ima otvorena leđa. Za njega je nabavila patent, jer takvo nešto na tržištu ne postoji.

– Ovako, kada pročitate moju priču, možete steći utisak da mi je život bio lagan, ali u stvarnosti je bilo daleko od toga. U Njemačkoj sam čistila hotelske sobe ujutro i išla na časove poslijepodne. Dva puta sam počinjala život u zemljama čiji jezik nisam poznavala. Sjećam se dana kada sam tek otvorila butik. Nisama imala novac za robu, pa sam kupovala, sjekla, farbala i prekrajala korištenu. Kroz život sam prolazila s “Pjesmom Jedne Mladosti” od Josipe Lisac i u sebi pjevušila stihove:

"Ko zna, možda na me čeka neki drugi svijet…."

Često kada dajem intervjue kažem da, odrastajući u socijalističkoj Jugoslaviji, nisam znala ko je Bog, ali je Bog uvijek znao ko sam ja.