Riječka književnica Vedrana Rudan svojim britkim jezikom, opažanjima, komentarima i stavovima aktuelnih prilika, sa kojima se ljudi mogu, a i ne moraju složiti, sasvim sigurno malo koga ostavi ravnodušnim. Iako tvrdi da nije politički analitičar, u intervjuu za Oslobođenje govori bez dlake na jeziku o skorom priključenju Hrvatske Evropskoj uniji, posljedicama koje će doći nakon toga, političarima i njihovim vođama, bh. političkoj sceni...
• Gospođo Rudan, bliži se datum kada će se Republika Hrvatska priključiti Evropskoj uniji. U jednom od tekstova koje ste početkom godine objavili na svom blogu jasno ste rekli "ne" EU. Jeste li, u međuvremenu, promijenili mišljenje i šta je to što Vas najviše plaši?
- Ulaskom u EU Hrvatska ne može ništa dobiti. Glupo je vjerovati kako EU prima Hrvatsku u svoje društvo da bi joj pomogla. Kako? Zašto? EU nije Crveni križ, nažalost, čak ni Crveni križ više to nije. Danas države ne postoje. Sve su granice izbrisane. Postoji samo krupni kapital kome ništa sveto nije. Naši nam političari stalno govore koliko ćemo, kad uđemo u EU, izvući iz evropskih "fondova". Kao da postoji "izvlačenje" bez plaćanja. Kad je u Hrvatskoj bio gradonačelnik Londona Boris Johnson, poručio nam je da ostanemo gdje jesmo jer će ulaskom u EU profitirati samo naši političari koji će u Evropskom parlamentu krasti bogu dane za veliku lovu.
Vatrena voda
• Koje su to boljke sa kojima Hrvatska ulazi u EU? Mogu li one biti izliječene nakon priključenja evropskoj porodici, odnosno, očekujete li možda i gore stanje od onoga koje je sada?
- Detaljna analiza onoga što ćemo dobiti ulaskom u EU besmislena je. Gledam Sloveniju. Nikad ta zemlja u posljednjih šezdeset godina nije bila u jadnijem stanju. Male, siromašne zemlje nemaju u EU nikakvu šansu za napredak. Bilo kakva proizvodnja u tim se zemljama zatire, sve se pretvaraju u tržišta za proizvode iz razvijenih zemalja, porez koji siromašne države moraju plaćati za "privilegiju" što se nalaze u društvu "civiliziranih" je astronomski... Postat ćemo tržište jeftine radne snage, naši će unuci biti vojnici koji će braniti "evropske" i američke interese u "terorističkim" zemljama. Sve je tako prozirno da mi se o tome baš i ne da govoriti. I Indijanci su bili fascinirani stakalcima i "vatrenom vodom" pa gdje su danas? Ako rezultati referenduma na kojem su se građani Hrvatske izjasnili za ulazak nisu falsificirani, vjerujem da jesu, građani Hrvatske su još jedanput dokazali da im pamet nije jača strana.
• Kako danas vidite odnose između Hrvatske i Bosne i Hercegovine?
- Precjenjujete me. Nisam politički analitičar. Imam problem, BiH ne doživljavam kao državu. Po meni, ona je nešto podijeljeno na tri dijela. Tim nečim upravljaju Ameri, a Hrvatska ima s njima fantastične odnose. Prema tome, i sa BiH, ma što to BiH bilo.
• Koliko će se ti odnosi promijeniti i u kojem smjeru nakon ulaska Hrvatske u EU?
- Hrvatska je zemlja koja sluša ono što joj gazda kaže. Ponekad je to Evropa, ponekad Amerika, kojoj je Evropa servis za obavljanje prljavih poslova. Hrvatska kao samostalan faktor koji o nečemu odlučuje ne postoji otkako postoji.
• Ne mogu a da Vas ne pitam: hoće li hrvatski turizam ulaskom u EU doživjeti pad, s obzirom na to da će se sasvim sigurno smanjiti broj dolazaka državljana BiH na hrvatsku obalu - bar onih koji nisu još zamijenili stare pasoše za nove, a tu je i pitanje moguće suspenzije bezviznog režima za zemlje zapadnog Balkana?
- Građani BiH koji danas imaju love za dolazak na naš Jadran sigurno će se snaći i iduće godine. Za takve pasoši ovakvi ili onakvi ne igraju nikakvu ulogu. Obični građani BiH, kao i građani Hrvatske, ne mogu opušteno ući ni u obližnji market pa ih takve brige ne more.
• Jedno od pitanja koje se posljednjih mjeseci postavlja je i izgradnja pelješkog mosta. Ministrica vanjskih i evropskih poslova Vesna Pusić sredinom septembra je objavila da je EU odobrila Hrvatskoj 200.000 eura za izradu predstudije izvedivosti gradnje pelješkog mosta te kako je izgradnja mosta strateški cilj Vlade Hrvatske. Kako komentirate to? Treba li graditi most ili ne?
- Pojma nemam da li nam je potreban pelješki most. Vjerojatno jest. Hrvatska danas ima fantastične ceste i sretni su svi oni koji se mogu njima voziti ako plate jezivo skupe cestarine. Vesni Pusić ne bih previše vjerovala. Predugo laže.
Prodane duše
• Koliko pratite političku situaciju u BiH i kako komentirate sva dešavanja u našoj državi?
- Slabo pratim politička dešavanja u BiH. Ne zanimaju me ni ona u Hrvatskoj. Političare držim prodanim dušama koje bi sve učinile da bi sebi pomogle. Jednaki su ma gdje lagali.
BIOGRAFIJA
Vedrana Rudan je hrvatska književnica i nekadašnja kolumnistkinja lista „Nacional“ za kojie je pisala kolumnu „Zloće i povrće“. Rođena je u Opatiji, 20. septembar 1949. godine. Borac je za ženska prava.
Završila je Pedagošku akademiju u Rijeci – kako sama navodi „srpski ili hrvatski“ i nemački jezik. U životu je, pre nego je postala poznata, radila razne poslove - bila je učiteljica, turistički vodič, sladoledžija, novinar za više hrvatskih novina, urednica na radiju...
Svoj privatni život opisala je riječima: „Ne znam da li u opis životnog puta spada, ipak ću zabilježiti, na tom sam se putu sudarila sa dva supruga, iz jednog suadara imam dvoje djece, sina starog 29 godina i kćerku staru 25 godina. Ponosim se svojom djecom. Da li su oni moj životopis? Sin je diplomirao psihologiju u Beču, informatiku u Americi, a kćerka radi i izvanredno studira. Da, to bi moglo biti bitno, u životu sam svašta radila.“
Poznata po svom nepristrasnom i sočnom jeziku, 1991. je dobila otkaz, kada je radila kao urednica na Hrvatskom radiju. Pravosnažnom sudskom presudom je 1993. vraćena na posao ali joj je bilo onemogućeno da radi pa je sama dala otkaz. Godine 2002. odlučila je da će biti književnica.
Piše kratkim, britkim stilom, duhovito, „bez dlake na jeziku“. Uzima u zaštitu one koji su ostali bez posla, sirotinju, ugrožene žene, običan narod. Na meti su joj tajkuni, vlast, bankari, hipokrizija u Crkvi, privatizacija, ulazak Hrvatske u EU, i mnoge druge. Član je hrvatskog društva pisaca, a knjige su joj prevođene na engleski, nemački, poljski, slovenački, ruski, makedonski, mađarski. Po knjizi „Uho, grlo, nož“ rađene su pozorišne predstave u hrvatskom Teatru 101 i srpskom Ateljeu 212.
Neke od njenih knjiga su: „Uho, grlo, nož“, „Ljubav na poslednji pogled“, „Strah od pletenja“, „Ja, nevjernica“, „Crnci u Firenci“, „Kad je žena kurva, kad je muškarac peder“ i Dabogda te majka rodila“.
