Marijan Filipović, biznismen koji je firmu poklonio radnicima

Hrvatska je dobila novog heroja. Ime mu je Marijan Filipović (72), inače vlasnik drvoprerađivačke tvrtke Finvest iz Čabra u Gorskom kotaru, koja je, sa svojih 400 radnika, desetljećima nositelj razvoja čabarskoga kraja.

 

Naime, Filipović je odnedavno tvrtku darovao radnicima.

 

Time je sebi osigurao jedinstveno mjesto u bespućima hrvatskoga gospodarstva koje je svjedočilo svakojakim pljačkama, nakaradnim privatizacijama, kvazipoduzetnicima, radu bez plaća i mogli bi tako nabrajati do sutra.

 

Ljudskom i humanom gestom Marijan Filipović spasio je 400 ljudi i njihove obitelji koje više ne moraju strahovati za budućnosti.

 

Smijenio vlastitog sina zbog loših rezultata

 

Na upit novinara HRT-a misli li da će sada i drugi slijediti njegov primjer, Filipović je rekao da se nada da hoće jer postoji puno onih koji su bogatiji od njega.

 

Inače, Marijan Filipović ljetos je punio medijske stupce kada je s čelne pozicije smijenio vlastitog sina, Marina Filipovića. Naime, tvrtka je imala financijske probleme, a glavni krivac je bio upravo Marin Filipović kojemu je otac prije nekoliko godina prepustio vođenje tvrtke.

 

Kako se inače, Filipović – za kojeg se pisalo da je najveći prerađivač drva na području bivše Jugoslavije, te da najveće koncesije na šume ima u Hrvatskoj i BiH – obogatio?

 

Iz BiH u Hrvatsku – trbuhom za kruhom!

 

Filipović je Travničanin po rođenju, u Čabar je došao kao 17-godišnjak i počeo se baviti izvlačenjem trupaca iz šuma Gorskog kotara.

 

“Ovdje sam kao 17-godišnjak došao iz Travnika s tri konja samaraša. Putovao sam pješice sedam dana iz Travnika u Gorski kotar. Išao sam za zaradom. Dok su Gorani iz šume nosili na leđima cjepanice drva, moji konji su iznosili po pola metra drva. Sad zamislite kakvi su to bili radni učinci i zarade.”

 

Tako je, u razgovoru za Jutarnji list, prije nekoliko godina početke svoje poduzetničke karijere opisao Marijan Filipović.

 

“Bio sam sretan, dobro sam zarađivao. Za samo dvije godine imao sam 60 konja samaraša. Zbog toga sam mnogo puta bio ispitivan i privođen u Rijeci, kuća mi je pretresana, zvali su me restauratorom kapitalizma. Ali, nisu me mogli zaustaviti, imao sam obrt, posao je jači od politike, a naš posao je bio izvlačiti drvo iz šume na cestu. Poslije sam kupio traktore i građevinsku mehanizaciju”, rekao je Filipović tada u razgovoru za Jutarnji list.

 

Filipović je čitav život vrijedno radio, nikad nije mogao pomisliti da može “ostati doma, ruku pod glavu i spavati”.

 

U prave velike poslove ušao 1993. godine, kada je u privatizaciji za 12 milijuna maraka kupio poduzeće Goranprodukt iz Čabra. Pričajući o tome koraku, naglašava da je tvrtku kupio “za zdrav novac, a drugi su uzeli putem dionica pa su pretakali iz šupljega u prazno, tako su propala poduzeća”.

 

Njegova firma nije davala otkaze, nego je zapošlavala nove ljude. Zahvaljujući njoj gradić Čabar preživljava.

 

Oko 50 posto zaposlenih u gradu radi u pogonima Finvesta, u kojim se proizvodi namještaj, građevna stolarija, panel ploče, furnir… Kada se uračunaju i kooperanti, kod Filipovića je kruh zarađivalo više od pola Čabra.

 

Od sada će znatan dio tih ljudi biti i suvlasnici poduzeća u kojemu rade što u zemljama koje je poharala tajkunska privatizacija baš i nije čest slučaj.

 

Sam Filipović ubuduće će se baviti radom oko voćnjaka kojeg je podigao u Cetingradu.

 

(doznajemo.com)