Semira Hoffmann iz Ljubije: Humanitarka koja nije zaboravila rodnu grudu

Iz rodne Ljubije kod Prijedora Semira Hoffmann je otišla u Njemačku, gdje je upoznala svog drugog supruga, s kojim je kasnije otišla u Ameriku. Suprug Nijemac, po zanimanju novinar koji se bavio i građevinom preminuo je nakon dvije godine boravka u Americi, a ona je nastavila život sama.

Nakon toga je otvorila prvi dom za starija lica, danas ih ima pet, kao i kliniku za rano tretiranje autizma. Ljudima pomaže kad god joj se ukaže prilika, priča Semira za Anadolu Agency.

"Vaspitavana sam tako da uvijek imam sluha za tuđe brige i nevolje. Volim pomoći ljudima, a nikad ne očekujem zahvalnost. Najveće zadovoljstvo mi je kad pomognem, jer volim da dijelim i, na kraju krajeva, tako su me roditelji naučili", kaže Semira.

Na Floridi je vlasnica klinike za rano tretiranje autizma i izuzetno je zadovoljna, a radi sa djecom od tri do osamnaest godina starosti. Kaže da ima stručan tim, te da je vidan napredak kod autistične djece nakon tretmana.

"Nakon par mjeseci intenzivnog rada primijetimo veliki napredak kod autistične djece. Ta djeca su specifična i najveći njihov problem je nemogućnost izražavanja. Premda sam ponudila naše softvere za rad s takvom djecom i čak dovela stručnjake iz Amerike da odrade treninge sa zainteresovanim licima, interes je bio veoma mali na državnom, federalnom ili na nivou Republike Srpske“, kaže Semira.

Osnovala Fondaciju „Zajednički put“

Semira je osnovala Fondaciju „Zajednički put“, a kako kaže, na taj korak je najviše nagnao strah. Ističe da kad bi god dolazila u Prijedor, uvijek bi je mladi ljudi pitali da li ima za njih posao i da li može da ih povede u Ameriku.

"To je poražavajuća činjenica i za mene je bilo strašno čuti da toliki broj ljudi želi da ode iz Bosne. Prosto je nevjerovatno da se tim mladim ljudima skoro ništa ne nudi i iz tog razloga sam osnovala fondaciju, koja uglavnom odrađuje dosta projekata, a svake godine u Školi liderstva obučavamo mlade ljude kako da pišu CV, kako da pišu projekte i ostalo, što će im svakako biti korisno u budućnosti. Imamo i kurseve stranih jezika, gdje polaznici za veoma mali novčani iznos mogu dobro savladati jezike“, navodi Semira.

Svaki put kada dođe Semira kupuje namirnice za pet porodica za tri mjeseca, a jednoj porodici je poklonila traktor sa priključcima. Brojni su njeni prilozi za liječenje teško oboljele djece, kao i za djecu sa invaliditetom.

"Novac nije vrijedan ljudske patnje, a ja s druge strane stičem nova prijateljstva, upoznajem divne ljude. Kada je majci trebala hitno krv zbog operacije za samo nekoliko sati na Fejsbuku mi se javilo oko hiljadu ljudi koji su željeli pomoći. To se ne može platiti nikakvim novcem i to su prave ljudske vrijednosti“, ističe Semira.

Nigdje nema naroda kao u Bosni

Semiru, i pored uspjeha u Americi, srce vuče da često dođe u rodnu Ljubiju.

Zbog našeg naroda, prije svega. Naši ljudi će podijeliti zadnju koru kruha, zadnje pecivo kafe. U Americi, neće. Šta god da se desi, na naš narod možeš uvijek da se osloniš. Stoga sam sretna što 98 posto naših ljudi radi kod mene u Americi. Mi smo divan narod“, kaže sa osmijehom Semira.

 Poručuje da joj nikad nije bilo ništa teško i da se u poslu može uspjeti samo ako voliš to što radiš.

„Bila sam prva od stranaca koja je dobila licencu u Americi za ovakvu vrstu posla. Proces licenciranja tamo traje devedeset dana, a meni je trajao skoro dvije godine. Treba biti uporan i konstantno raditi na sebi“, poručuje Semira, koja zimi najviše voli toplinu vatre iz kamina. To je, kaže, usrećuje i to je mjesto gdje se najljepše osjeća.