Nova Dječija knjiga Sarajevo: Duga i druge pripovijesti

01.09.2015. 14:17 / Izvor: Akta.ba
Nova Dječija knjiga Sarajevo: Duga i druge pripovijesti

Pisac je posebnu pažnju posvetio ženskim likovima. Djevojčice, djevojke i mlade žene o kojima piše, svojim životom vezane za sasvim konkretan kraj i određeno vrijeme, one imaju svoje važno mjesto...

U najkraćem bi se moglo zaključiti da se radnja pripovjedaka iz ovog izbora odvija u Dalmatinskoj zagori (Hrvatska), koju je pisac dobro poznavao s obzirom da je djetinjstvo proveo u selima toga kraja. Ali, pogrešno bi bilo pomisliti da je taj život „prepisan“ i tako pretočen u priču. Taj život, tako jedinstven, izolovan od svijeta, šiban burama i vjetrovima, opstajao je na kamenu. Neke nedokučive sile su upravljale njime i prosto izazivale nadahnuće umjetnika. Sudeći po nekim motivima, može se zaključiti da se Šimunović najviše zadržao na životnim pojavama koje su aktuelne kroz sva vremena. Naravno, on ih je sagledavao prvenstveno kroz vizuru ovoga kraja.

Tokom čitanja, uočavaju se dvije karakteristike Šimunovićevog pisanja. Prva je povezivanje tema i motiva iz narodne književnosti sa savremenim životom. Druga se odnosi na način slikanja psiholoških stanja likova, gdje ih pisac dovodi u vezu sa stanjem u prirodi. To bi, na neki način, takođe bila odlika narodne književnosti, u kojoj je čovjek neraskidivo vezan sa prirodom kojoj se obraćao u nekim važnim trenucima, baš kao nekome bliskom.

Pisac je posebnu pažnju posvetio ženskim likovima. Mada su djevojčice, djevojke i mlade žene o kojima piše, svojim životom vezane za sasvim konkretan kraj i određeno vrijeme, one imaju svoje važno mjesto u galeriji likova sličnih sudbina, i to ne samo u hrvatskoj književnosti. Ti likovi su obilježeni svojom posebnošću – ljepotom, ili bogatstvom i ljepotom, ili nekom obdarenošću. Naprosto, razlikovale su se od sredine, od drugih. A takva sredina nije proricala dobro ovakvim djevojkama. Srna iz pripovijetke Duga, kaže pisac, „nije ni bila kao druge djevojčice… Svak je to znao i nijesu joj proricali dobro.“

Sredina je zaista mogla da se bavi proricanjem, jer je ona određivala mjeru svega što čini život. Nije bilo važno što su se neke različitosti dobijale samim rođenjem – sredina ih je osuđivala, i oni koji svojim izgledom ili navikama nisu ličili na druge, morali su stradati.

O piscu:

Dinko Šimunović rođen je 1873. godine u Kninu, u učiteljskoj obitelji. Djetinjstvo je proveo po mjestima Dalmatinske zagore (Koljani, Kijevo), gdje mu je otac službovao. Učiteljsku školu završio je u Arbanasima (kod Zadra), a službovao je, kao i njegov otac, po selima Dalmatinske zagore. Život i rad, među siromašnim, ali ponosnim ljudima toga kraja, odrazio se u njegovom književnom stvaranju. Godine 1909. odlazi u Split, gdje je kao profesor radio do mirovine. Od 1929. godine živi u Zagrebu, gdje je i umro 3. avgusta 1933. godine. Njegovo najplodnije stvaralačko razdoblje je između 1905. i 1914. godine. Napisao je zbirke pripovjedaka: Mrkodol, Sa Krke i Cetine, romane Đerdan, Tuđinac i Porodica Vinčić, te dvije autobiografske proze: Mladi dani i Mladost. Njegove se pripovijetke (Mrkodol, Alkar, Rudica, Muljika, Duga, Kukavica, Pojila, U planinama, Đemo, Sirota) ubrajaju u klasična djela hrvatske književnosti.

 

 

*Pri preuzimanju teksta s portala Akta.ba potrebno je navesti izvor i linkovati tekst.

Dojavi vijest na viber +387 60 3315503 ili na mail urednik@akta.ba.

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove internet portala Akta.ba.

Pauza