Muhamed Bikić za Akta.ba: "Bio sam i ostao olimpijski dječak"

Filmovi Muhameda Bikića, dugogodišnjeg sportskog novinara su osvojili srca ljudi širom svijeta. Gledali su ih sa radošću i prisjećali se mnogih sportskih legendi. Za Akta.ba Muhamed se prisjetio kako je sve počelo.

"Još dok sam radio u pisanim medijima, Dnevnom Avazu, Avazovom Sportu i Ljiljanu redovno sam obilježavao godišnjice jubileje, bilo da je riječ o našim sportskim velikanima, pa tako i o sportskim kolektivima. Prelaskom na televiziju, na Hayatu sam realizirao autorski serijal od 70 emisija "Sportskog vremeplova". To je bio temelj za moju treću knjigu sportskivremeplov.ba, a koja govori o sportskim velikanima, o kojima sam prethodno pisao i snimao (Hayat sport, As Exkluziv, Top Mundijal, Sport)", priča nam.

Sve je to ističe doprinijelo da mi se rodi ideja da počne sa snimanjem dokumentaraca. Sevep svemu tome je bila nezaboravna priča o "heroju u kopačkama" Želimiru Vidoviću Keliju.

"To mi je bio prvijenac, a ekranizirao sam ga na TV Sarajevo. Dokumentarac o "Keliju" izazvao je veliku pažnju širom svijeta, bio prikazan na Sarajevo Film Festivalu, a skrenuo je i na mene samog pažnju, kao autora", kazao je.

Upravo zbog dokumentarca i prelazi na Federalnu televiziju. Tu pored funkcije urednika Redakcijskog odsjeka za vijesti iz sporta u Odjelu za TV program RTVFBiH je i autor serijala sportskih dokumentarnih filmova "Hase", "Škija", "Sportski pozdrav iz Sarajeva", "Željina "stotka", "Sportski ambasadori BiH", "Čobo" i "Olimpijada u Sarajevu".

"Svaki dokumentarac je bio izazov na svoj način, jer su u pitanju istinski bh. sportski velikani, a prije svega ljudske veličine, uz koje su naše generacije odrastale. Imam običaj reći, koji su nas, uz naše drage roditelje, odgajali u pravom smjeru, a i danas gledamo da i naša porodica, koja nam je najveća podrška, bude takva u svakom pogledu", naglasio je.

Olimpijada u Sarajevu oživjela uspomene

Muhamedov posljednji film "Olimpijada u Sarajevu" je oživio mnogima uspomene i vratio ih u prošla vremena.

"San svakog sportiste, sportskog djelatnika, novinara je biti dio olimpijske priče. To je nešto najveće u sportu, a taj moj san se ostvario, kroz realizaciju dokumentarca u povodu 40. godišnjice Olimpijade u Sarajevu. Prije dvije godine na olimpijskom Igmanu sam odlučio krenuti u realizaciju", priča nam.

Kao i u prethodnim dokumentarcima, imao je sjajnu ekipu. U montaži Jasmina Nalu i snimatelja Aziza Čehu. U prethodnim filmovima za kamerom su bili iskusni Igor Ciković i Almir Čaušević, te tonac Boris Kragulj.

"Naravno, tu su bili dobronamjerni i iznimno korisni savjeti urednika Namika Kabila, koji me je još više "istesao" kao autora. Ja sam veliki emotivac, živim sport, novinarstvo, u ovom slučaju film, doslovno 24 sata. Uvijek pamtim riječi našeg poštovanog i također dobronamjernog profesora i redatelja Ademira Kenovića, koji mi je davno rekao da je stvaranje, realizacija filma, kao kad majka nosi dijete devet mjeseci u stomaku. I u tom sam se uvjerio, baš tako. A kada spominjem profesora Kenovića, uvijek su mi najdraže i posebne njegove, poruke, čestitke za sve dosadašnje filmove. "Olimpijada u Sarajevu" je izazvala veliku pažnju širom svijeta, a posebno na prostorima bivše Jugoslavije", naglasio je.

Ne prestaju komentirati film zapadni i istočni susjedi, Slovenci, Makedonci, Crnogorci, Albanci.

"Nekako smo ljudima vratili sjećanja lijepih sarajevskih olimpijskih dana. Stotine pozitivnih poruka je primio. Zanimljivo je da su za film se zainteresirale i mlađe generacije, koji su samo čuli za Olimpijadu u Sarajevu. Filmom smo im približili još više olimpijadu, grad Sarajevo koji je te 1984. godine bio centar svijeta", pojasnio je.

Omiljeni film

Muhamed je do sada snimio 8 filmova, a omiljeni mu je "Keli". Ističe ne samo zato što mu je to bio prvijenac, nego što je to jedinstvena priča na svijetu.

"Sama pretužna sudbina Želimira Vidovića Kelija i njegov herojski čin, odlazi sa ovog svijeta, spašavajući druge živote, živote ranjenih Sarajlije za vrijeme agresije. Zar može biti nešto svetije na ovom svijetu. Premijera u Narodnom pozorištu 24. oktobra 2018. godine, na rođendan FK Sarajevo i Dan ujedinjenih naroda i na kraju aplauz, kada svi prisutni plaču, ne mogu nikada zaboraviti. Kad mi srce nije puklo", kazao je Muhamed.

To je nešto što će mu ostati uvijek u sjećanju, kao i izuzetno emotivna projekcija i na Sarajevo film festivalu.

"Naravno, bilo je lijepih trenutaka na Festivalima na Zlatiboru i u Budvi, priznanja i nagrada i ubuduće će biti, ako Bog da. Ali opet ponavljam, dokumentarni film "Keli" je moja sudbina i on me je odredio kao sportskog novinara, autora", naglasio je.

Sve ovo ističe ne bi mogao realizirati bez prijateljstva sa porodicom Vidović i njihove podrške.

"Inače kroz sve filmove, više od autorstva je bilo prijateljstvo sa porodicom Asima Ferhatovića Haseta, te samim Josipom Katalinskim Škijom i Slobodanom Janjušem Čobom. Sva naša druženje i podrške kroz ove tri decenije su doprinijela da budem autor i historijskih filmova u povodu 100 godina Željezničara i 40. godišnjice olimpijade. Svi učesnici u filmovima su bili i ostali moji veliki prijatelji", poručio je.

Bogato novinarsko iskustvo i brojna djela

Kada je napisao prvu knjigu "Hadžijsko drvo", putopis iz Mekke, Medine i Jerusalema, rekao je na promociji: "Dosta od mene". Međutim, ubrzo je napisao i drugu knjigu "Po(r)uku, putopis iz Cordobe". Tako je bilo i sa "Kelijem", a onda je uslijedio serijal dokumentaraca.

"Ako me bude zdravlje služilo, mislim da mogu još bitisati na sceni desetak godina, taman do mirovine, imam vojni staž pa ću otići ranije. Do tada nastavit ću sa dokumentarcima, a naredne godine je 40. godišnjica od čuvene utakmice Željo - Videoton, utakmice koja je obilježila naše živote, a posebno legendarnom Švabi. Upravo, planiramo do aprila naredne godine realizirati dokumentarac "Bulevarom Ivice Osima", na jedan poseban, emotivan način, a ja to posebno mogu. Rođen sam i prohodao u Osimovom Hrasnom i dobro poznajem taj lijepi komšiluk i sjećam se tih osamdesetih godina i čuvene Kup UEFA generacije. Veliki sam prijatelj s njima i dan-danas. Oni će biti učesnici te nezaboravne priče, kao i Švabini savremenici", kazao je.

Osim ovog dokumentaraca, javnost od Muhameda traži film o legendarnom Papetu i Kinđetu.

"Sa Safetom Sušićem će teško ići, jer mi je već rekao da ne želi. Ko Pape. O Mirzi Delibašiću je snimano do sada, Španci su posljedni napravili dokumentarac, pa nisam u proteklom periodu se upuštao u taj projekt. A ako budem unijet ću takvu emociju u film "Kinđe" da će se pamtiti širom svijeta, jer drukčije ne znam", naglasio je.

Za svoj rad je dobio nekoliko nagrada između ostalog i plaketu grada Sarajeva. Sve ovo bilo je vjetar u leđa.

"Još kao dijete dobivao sam sam nagrade, priznanja igrajući fudbal za raju. Najdraža za Dan mladosti. Bio sam i primjeran vojnik. Iskreno, ispunjavalo me je to, jer sam tako odgajan, vrlo dobar učenik, primjeran vojnik, solidan student, postdiplomac... A kroz ove tri decenije sam to nastavio na neki način i za "Kelija" dobijem "Plaketu grada Sarajeva" za 6. april, Dan rodnog grada, pa zar ima veće sreće. Dalje i od Olimpijskog komiteta BiH, za medijsku promociju Olimpijskih vrijednosti, a opet sve vezano za rodni, olimpijski grad. Ja sam, bio i ostao olimpijski dječak. Naravno, ponosan sam i na druge nagrade i priznanja za knjige i filmove, Sportskog saveza BiH, Sportskog saveza Kantona Sarajeva, sportskih kolektiva i filmskih festivala. Sve one imaju posebna mjesta u mom sretnom porodičnom domu, nedaleko od Doline ćupova, stadiona Grbavice, odakle je sve počelo 23. maja 1973. godine.", kazao je.

Razgovarala: Elvedina Obuća