Luis Enrique i pobjeda s PSG-om: Emotivna posveta preminuloj kćerki Xani

Kada je prvi put osvojio titulu prvaka Evrope sa Barcelonom, u proljeće 2015., trčkarala je oko njega po travi Olimpijskog stadiona u Berlinu. Imala je pet godina, a on je bio najsretniji čovjek na svijetu.

Mala Xana mahala je zastavom Barce i smijala se. Onda su zajedničkim snagama poboli zastavu na centru igrališta. Kao simbol velikog trijumfa Katalonaca.

Devet godina kasnije Luis Enrique došao je ponovo u Njemačku da vodi tim u finalu Lige šampiona. Došao je sam. Xana je imala devet godina kad je otišla na bolji svijet.

"Volio bih da možemo isto to da ponovimo sutra. Sa zastavom PSG-a. Kako bih volio... Moja mala neće biti tamo fizički, ali siguran sam da hoće duhovno", kazao je španski stručnjak u posljednjem obraćanju novinarima pred finalni okršaj sa Interom.

Pošto je njegov Pariz zablistao kao nikada prije, i na minhenskoj areni sinoć deklasirao Inter (5:0), kamera je uhvatila zajapureno lice Enriquea kako gleda ka tribini gdje su navijači Paris Saint-Germaina.

Koktel emocija od kog srce preskače. Sljedeći kadar na navijače: na velikoj mušemi mala Xana u dresu Pariza s brojem osam, pored tate, gleda kako Lucho zabada zastavu PSG-a u travu. Scena za nezaborav...

"Mislim na moju kćerku svakog Božijeg dana. Bilo da pobjeđujemo ili gubimo. Ona je zauvijek ovdje", pokazao je pesnicom na srce i udaljio se od kamera.

Luis Enrique, veliki heroj ovog finala.

I Luis Enrique, najsretniji tužni čovjek na planeti.