Sanda Dubravčić: Jako se veselim ponovnom dolasku u Sarajevo

Paljenjem plamena na prepunom stadionu "Koševo" 1984. godine klizačica Sanda Dubravčić ozvaničila je početak Zimskih olimpijskih igara (ZOI) u Sarajevu, a u dane trajanja tog najznačajnijeg sportskog događaja Sarajevo i Bosna i Hercegovina bili su i centar svijeta. 

U bh. glavni grad Sanda Dubravčić ponovo dolazi početkom februara da bi prisustvovala 30. godišnjici ZOI-ja. 

U razgovoru za Agenciju FENA Sanda Dubravčić-Šimunjak nije krila zadovoljstvo zbog ponovnog dolaska u ovaj grad u kojem je, kako kaže, prije 30 godina bila prva žena u povijesti koja je upalila olimpijski plamen, koji je bio tadašnja kruna njene sportske karijere.

"Jako se veselim dolasku u Sarajevo u kojem sam, nakon Zimskih olimpijskih igara 1984., bila samo dvaput. Prvi put 1985. na Svjetskom juniorskom prvenstvu i drugi put prije deset godina na obilježavanju 20. godišnjice ZOI kad je u obnovljenoj dvorani "Zetra" Međunarodna klizačka unija (ISU) organizirala reviju pobjednika. Veselim se ponovno biti u gradu u kojem sam prije 30 godina bila prva žena u povijesti koja je upalila olimpijski plamen, koji je bio može se reći tadašnja kruna moje sportske karijere", kazala je Dubravčić.

Tome je, kaže, prethodilo osvajanje prve medalje u zimskim sportovima za bivšu Jugoslaviju 1981. godine na Evropskom prvenstvu u umjetničkom klizanju u Innnsbrucku (Austrija) kad je proglašena i sportašicom Zagreba, Hrvatske i Jugoslavije te pobjeda aktualne svjetske prvakinje na "Zlatnoj pirueti" Zagreba krajem 1983. godine.

Sanda Dubravčić-Šimunjak danas je liječnica specijalist fizikalne medicine i rehabilitacije, doktor znanosti i primarius. Radi u Kliničkoj bolnici Sveti duh u Zavodu za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju.

"Od kraja 1998. godine je medicinski savjetnik međunarodne klizačke federacije, pa kao član Vijeća ISU-a više ne sudim iako sam ISU sudac. Brinem i o zdravstvenoj zaštiti naših klizača, a i dopisni sam kontrolor u HZTA. Nisam nikad pokazala zainteresiranost da budem klizački trener, jer sam prestankom klizanja već bila na prvoj godini studija medicine Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu", priča ona.

Mišljenja je da je u klizanju, kao i u ostalim sportovima rad osnova uspjeha. Treba, kaže, raditi i samo raditi, uz veliku podršku roditelja i trenera. Samo će se tako moći govoriti o nekoj budućoj zvijezdi u tom sportu na ovim prostorima. 

"Dobro je poznata Einstanova izreka da je samo deset posto uspjeha u talentu, a 90 posto u radu, pa tako i u ovom sportu. Klizanje kao sport iz godine u godinu napreduje, a naročito je napredovalo prvo nakon ukidanja obaveznih likova u tom sportu, a potom i uvođenjem novog načina suđenja. Da ne kažem da su profesionalizam, novčane nagrade i mogućnost reklamiranja te nagrađivanja na raznim revijama ušli i u taj sport, a čega nije bilo u doba ZOI u Sarajevu. Tamo smo svi bili amateri, a ja sam klizala na klizaljkama koje su kupili moji roditelji", kaže Dubravčić.

Za sebe kaže da nikad nije bila niti se osjećala kao zvijezda, te da je jednostavna i druželjubiva osoba.

"Ni danas ne težim samo isticanju. Nikad nisam, a niti sada ne živim na lovorikama slave", kaže ona.

Sve je, kaže, postigla vlastitim radom, ne samo u klizanju, već i u svojoj sadašnjoj profesiji.

"Ono što me je izuzetno razveselilo, bilo je sudjelovanje u našem showu "Ples sa zvijezdama", kad su se čelni ljudi HRT-a ove godine i mene sjetili i pozvali me u taj show. S predivnim, toplim i izuzetno stručnim plesnim partnernom Nicolasom Quesnoitom, došli smo do finala i tad sam vidjela koliko sam zapravo ljudima značila tijekom moje klizačke karijere i koliko se njih i danas sjeća mojih klizačkih dana", kazala je Sanda Dubravčić.