Za muslimane širom svijeta ramazan je poseban mjesec kada se vjernici tokom cijelog dana pridržavaju strogog posta, te prvi put objeduju u večernjim satima, za vrijeme iftara.
Tradicionalno, već stotinama godina neizostavni dodaci iftarima su somuni ili lepinje, koji ramazanskim jelima daju posebnu čar, a u svakom mjestu obično postoji neka pekara u kojoj se ti proizvodi od brašna posebno pripremaju.
U Sanskom Mostu to je pekara u vlasništvu Destana Ćunaja, a svako ko je probao njegove somune potvrdiće kako oni imaju poseban ukus i aromu. Zbog toga su dugi redovi kupaca pred Ćunajevom pekarom u sami sumrak i pred početak iftara uobičajeni prizor, jer somuni kupljeni na ovom mjestu mirisom i svježinom ispune porodične domove dajući iftarskoj atmosferi posebnu draž.
Ono što ovu pekaru izdvaja u odnosu na druge je što se somuni peku na starinski način, u krušnoj peći na drva, a tokom pripreme tijesta koristi se prastara receptura.
Sam vlasnik kaže kako nema neke ekskluzivne posebnosti u pripremi tijesta, ali da postoji mala tajna koju ljubomorno čuva. Dodaje kako u mirisu i okusu ramazanskih somuna glavnu ulogu igra ćurekot, začin koji im daje poseban miris i aromu.
U islamskom svijetu ćurekot je izuzetno cijenjena biljka i njoj se pridaju mnogobrojna ljekovita svojstva, a smatra se kako ona donosi sreću i blagostanje. Iako izvorno potiču iz Indije, somuni su u Bosnu stigli preko Osmanlija, a prema istorijskim izvorima, ovu vrstu siromašnog hljeba prvi je počeo praviti neki pekar čije je prezime bilo Somun, pa je po njemu i dobio ime. Premda se radi o najjednostavnijoj vrsti hljeba, za koji je, osim brašna, potrebno malo soli i vode, Ćunaj kaže kako pravi ramazanski somun mogu pripremiti samo majstori svog zanata.
"Mnogi se pitaju u čemu je tajna ramazanskih somuna. Recept za njihovo spremanje je veoma jednostavan, treba određena mjera brašna, hladna voda, so, šećer, kvasac i ćurekot. Somuni se još mijese ručno i spremaju na isti način kako su se spremali stotinama godina unazad", objašnjava stari pekar. Dodaje kako se kvalitetan somun, osim po mirisu, prepoznaje i po tome što je veoma tanak, spužvast i malo garav od vatre. Tokom cijelog dana vrijedne ruke pekara pripremaju somune, čiji miris oboji mahale i ulice, a potom somuni završe na iftarskim trpezama.
"Tokom cijelog dana pečemo somune, tako da ih građani u svakom trenutku mogu kupiti vruće i svježe. Posebno nam je drago da je u tradiciji ostalo da Sanjani dođu pred iftar kako bi kupili vrele lepinje", ističe Ćunaj.
Prisjeća se kako je u grad na Sani, kao golobradi mladić došao prije skoro 50 godina iz Travnika, gdje je završio pekarski zanat. Kaže kako se tajne ovog prastarog zanata vijekovima prenose s koljena na koljeno unutar ove porodice, koja se prije više od 100 godina na prostore Bosne i Hercegovine doselila iz okoline Prizrena.
U posljednjih nekoliko godina Ćunaj je penziji, a posao vode njegova supruga i sinovi. Imidž su izgrađivali kroz dugi niz godina i danas su njihovi proizvodi nezaobilazni dio gastronomske ponude u Sanskom Mostu, posebno za vrijeme ramazanskih dana.
