Iskusni kuhari znaju: Slatki deserti magneti za turiste

Majstori kuhanja za razliku od ostalih turističkih radnika znaju da je najlakše do turista doći slatkim desertima. Većina turističkih destinacija ima barem jedan dobar desert - slatkiš koji ima povijest u svakom zalogaju. Lonely Planet je izdvojio šest najpoznatijih slastica.

Turkish Delight

Turkish Delight je najbolji lokum u turskoj čiji je tvorac Ali Muhiddin Haci Bekir najpoznatiji osmanski slastičar. U Istanbul je došao iz Kastamona 1777. godine i otvorio dućan u Starom Gradu, gdje je smišljao ukusne slastice i prozirni zgusnuti dragulj poznat Turcima kao lokum - i u ostataku svijeta kao Turkish Delight. Njegova ukusna Turkish Delight može se pakirati u ukrasne kutije kao poklon za porodicu i prijatelje.

Cheesecake

Cheesecake u Europi se jede 1400 godine. Najpoznatiji kolač od sira možete kušati u Linda’s i Junior’s deliju u Brooklynu ili ga spremiti sami.

Gelato

Gelato je najpoznatini talijanski zamrznuti desert napravljen je od od vode, mlijeka (ili sojinog mlijeka), kombiniranih sa raznim okusima, zaslađivačima i stabilizacijskim sastojcima. Sastojci Gelata se prvo pasteriziraju, a potom se hlade na jako niskoj temperaturi dok se miješaju kako bi se razbili kristalići leda kako se formiraju. Prvi Europljanin koji je imao čast kušati ledenu kremu bio je Marko Polo. U svom je putopisu "Milijun" (Milione) opisao slasticu nalik na današnji sladoled.

Gula Melaka

Ovaj tradicionalni desert rijetko se služi izvan kuće. Gula Melaka može se naći na izborniku nekoliko malezijskih restorana.

Waffles

Belgijske Vafle su popularizovane u SAD-u, 1964. godine, kada je Maurice Vermersch iz Brisela (Belgije) predstavio istoimene Vafle na Njujorškom Svjetskom sajmu. Prvobitno ime im je bilo "Brussels Waffles" (Briselske Vafle), ali je ime ubrzo zamjenjeno za "Belgian Waffles" (Belgijske Vafle), upravo zbog američkog naroda i njihovog nedovoljnog poznavanja geografije. Vafle su se služile sa šlagom i jagodama i prodavale su se na ulici za samo jedan dolar. U Sjevernoj Americi, gde su vrlo popularne, se uglavnom jedu za doručak, slatke i to sa puterom, javorovim sirupom, zatim sladoledom od vanile i svježim voćem.

Pastel de Nata

Na sam spomen Portugala jedna od asocijacija je i slatkiš Pastel de nata, odnosno Pastel de Belém - košarice punjene finom kremom. Ima ga na svakom koraku i nešto je najukusnije što se može probati i izazvati ovisnost. Pastel de Nata je i tradicionalni desert u svim bivšim portugalskim kolonijama gdje se raširio utjecaj portugalske kuhinje.

Vjeruje se da su pasteli nastali prije 18. stoljeća, a prvi su ih radili katolički redovnici iz samostana sv. Jeronima u Belému u Lisabonu. Nakon 1820. godine, kada je samostan zatvoren, Pasteis de Nata su se raširili po raznim pekarnicama po gradu i ubrzo postali jedan od simbola grada i zemlje, a toliko su popularni da ljudi ponekad čekaju i satima da dođu na red za njih. Sve je tako jednostavno, košarice od lisnatog tijesta punjene kremom od jaja, a tako ukusno da ih provjereno nećete moći prestati jesti.