Bh. građani i danas "okreću" janjad u Njemačkoj

Bosanci i Hercegovci prvomajske praznike ne mogu zamisliti bez janjetine. I pored vala poskupljenja, mnogi stanovnici naše zemlje Praznik rada slave uz janjetinu i roštilj na poznatim izletištima ili u avlijama svojih bašta i imanja. No, bh. građani i u dijaspori ne mogu bez ove tradicije.

Da naši ljudi koji žive u dijaspori teško mogu bez janjetine za praznike potvrđuje primjer od prije šest godina kada je grupa naših ljudi za Praznik rada okrenula čak 12 janjadi u parku Friedrichshain u Berlinu. Grupu od 150 ljudi činili su uglavnom ljudi iz BiH nakon čega je intervenisala policija i prekinula veselo druženje, a vatrogasci su ugasili vatru na kojoj su se pekli janjci.

I ove godine Bosanci u Njemačkoj okreću janjad, ali uglavnom na dozvoljen način i bez intervencije policije. U našim restoranima okreću se janjad, a omiljeno meso kod poznatog tešanjskog gastronoma Belmina Čostovića moralo se rezervisati deset dana unaprijed.

U njegovom restoranu u Neu-Ulmu od ranih jutarnjih sati peku se janjad.

"Za Praznik rada mi nemamo vremena za odmor. Imamo pune ruke posla i danas uz janjetinu i naše ostale specijalitete uživa stotine gostiju. Ražnjevi se uveliko okreću. Za danas smo pripremili desetak janjadi i ona su već odavno rezervisana. Kod nas je kilogram janjetine 40 eura, a toliko košta i u nekim restoranima u Hercegovini i Sarajevu. Kada se uzme u obzir životni standard u Njemačkoj i BiH, onda shvatite koliko smo mi pristupačni. Jedini problem nam predstavlja to što nemamo dovoljno mjesta u restoranu. Sreća pa smo nedavno osposobili terasu sa 80 novih mjesta", kaže Belmin Čostović.

Uspješni ugostitelj i gastronom iz Tešnja govori da i njegov posao nije lagan i da je potrebno da se svako jelo priprema sa dosta ljubavi.

"Mi Balkanci, posebno Bosanci, poznati smo kao veliki gurmani. U mom restoranu svako, osim vegetarijanaca, će naći nešto za sebe. Na jelovniku se nalaze begova čorba, sarma, punjene paprike, tarhana, piletina sa ražnja, teletina ispod sača, janjetina, pljeskavice, ćevapi sa kajmakom, sudžukice, kobasice… Jela pripremamo i služimo u zemljanim posudama. Pravim pekarski krompir koji „priča 16 jezika“. Poznati smo i po našim hop hop platama za 10 ili 15 osoba. Kao šlag na kraju dolaze naše tufahije, baklave, tulumbe i hurmašice. Pored ljudi sa prostora bivše Jugoslavije među našim gostima je sve više Njemaca, Italijana, Rumuna, Grka... Za vikend smo imali jednu gošću iz Amerike koja je došla na našu janjetinu. Dobar glas daleko se čuje, čak i do Amerike", kaže Belmin koji je od gostiju dobio nadimak Brajlović Dva.