Muzej slatka u Kraljevu: Čuva tradiciju i nezaboravne ukuse Srbije

U strogom centru Kraljeva, u staroj kući s početka prošlog vijeka, smještena je jedinstvena trajna izložba: Muzej slatka, specifičan je gastroheritološki muzej, posvećen očuvanju tradicionalnih mirisa, ukusa i simbolike služenja hrane, kao dijela nematerijalnog kulturnog naslijeđa.

Pored 32 vrste slatkog od raznog voća, ali i cvijeća, bogata zbirka pribora za pripremanje i služenje slatkog svjedoči o vremenima kada je kult hrane podrazumijevao njenu pripremu i služenje, umjesto zatrpavanja količinom, piše Dobrojutro.rs.

Smješten u autentičnom ambijentu kuće porodice Cvetić iz 1908. godine, Muzej kuće Cvetića pravi je spomenik građanske kulture s početka XX vijeka.

Ova neobična kuća danas čuva kulturu vremena, koja je smisao pronalazila u malim, svakodnevnim ritualima i dugom trajanju.

Zbog toga ovaj muzej nazivaju Muzej malih predmeta, ali velikih uspomena. Unutar zidova ukrašenih vrijednim dekorativnim zidnim slikarstvom, u salonu za prijem gostiju, kriju se kolekcije predmeta za posluživanje i pripremanje slatkog, čuvene srpske delicije sa tradicijom starom preko 200 godina.

"U našem muzeju nismo zaposleni, niti imamo zaposlene, mi smo i kustosi i proizvođači i baštinici, oni koji čuvaju naslijeđe. Bez nas, Cvetića, ovaj muzej ne bi postojao jer neguje živo naslijeđe", kaže Lidija Cvetić Vučković za Dobro jutro, glumica koja se s majkom Marinom Lukić Cvetić, istoričarkom umjetnosti, osnovala ovaj muzej.

Foto: Dobrojutro.rs

"To je kuća u kojoj porodica kontinurano živi 111 godina. I dalje živimo tu, u tome je i njena vrijednost jer se trudimo da ničim ne narušimo autetičnost prikazivanja kulture svakodnevnog života naših predaka. Mi smo to osvježili, ali smo sve njihove svakodnevne prakse sačuvali, tako da naša kuća nema niti će imati grijanje.", dodala je.

Najljepši ukus djetinjstva sigurno je mnogima ukus slatkog, najčešće od šljiva sa kriškama limuna ili rendanim dunjama sa orasima, koje ujutru daje dozu potrebne energije za trčanje i cjelodnevne dječje igre po nepreglednim livadama srpskih sela, prenio je Blic.

Po riječima domaćina i predavača, preteča slatkog je voće u medu, koje je iz Vizantije došlo i u srpsku srednjovjekovnu kuhinju.

Otkrićem šećera i njegovom industrijskom proizvodnjom, započelo je i kuhanje slatkog na Mediteranu.

Lidija Cvetić Vučković, programski direktor Muzeja slatka, kaže za Blic da je Muzej otvoren 2016. godine.

"Budući da od 1908. u porodičnoj Kući Cvetića gradimo, baštinimo, njegujemo i komuniciramo kulturu građanske Srbije, trudeći se da ne narušimo svakodnevne i filantropske prakse naših predaka, a kao stručnjaci iz oblasti istorije, odnosno teorije umjetnosti i heritologije, odlučili smo da vrata našeg istorijskog doma trajno otvorimo za javnost, u formi muzeja. Istovremeno mi u Muzeju kao porodica živimo i interpretiramo specifičnu srpsku kulturu s kraja 19. i početka 20. vijeka, kojoj i sama kuća stilski pripada", rekla je za Blic.

U Muzeju slatka nalaze se brojne kolekcije, pre svega pokućstva, tekstila i dizajna, predmeta kojim se slatko pripremalo i posluživalo u jednoj građanskoj kući.

Foto: Blic.rs

Ono što je najdragocijenije i što podsjeća na davno vrijeme jeste bašta Kuće Cvetića u kojoj rastu stare sorte voća i samoniklog cvijeća i slatka se pripremaju isključivo od njih.

"Najreprezentativniji dio kuće je salon u kome dominira motiv plavih makova, a u kome je i centralni dio Muzeja slatka. Gosti se tu osjećaju kao u vremeplovu. Svi naši programi su edukativnog i interaktivnog karaktera. Iako smo mali muzej, njegujemo prakse na koje smo navikli i u onim najvećim muzejskim kućama. Izložbe, koncerti, radionice, prilagođene vođene ture, kao i muzejski teatar. Posebno su popularna i posjećena naša stručna predavanja o različitim segmentima istorije hrane, sa degustacijama.", pojasnila je Cvetić Vučković.

Posebnu pažnju privlače i rekonstrukcije trpeza u autentičnim prostorima, kao što je "Ručak iz 1908". Veliku pažnju u naučno-istraživačkom smislu poklonili su i istoriji "Domaćičkih škola u Srbiji"

Foto: Blic.rs

Cvetić Vučković ističe da je nepotrebno porediti neku poslasticu iz savremenog doba sa ovom tradicionalnom jer bi to obesmislilo tradiciju.

"Tradicija je savesni medijator u razumijevanju izazova savremenog svijeta i čuvajući je baš tako nepatvorenu i netaknutu dolazimo brže do odgovora o tome ko smo i kuda idemo. Kultura koju interpretiramo i dešifrujemo iz prošlosti, svojevrstan je vektor. Tako da, na primjer, jedan cheesecake nikada neće zamijeniti, recimo, damen kapric", rekla je za Dobro jutro.

Na pitanje u kojoj se mjeri danas zadržalo kuhanje slatka u Srbiji, kaže za Blic: "Gotovo nimalo".

"Naš cilj i jeste da se slatko vrati na trpeze, u šerpe i na stolove, kao reprezent najlepšeg iz naše nacionalne kulture. Zato naše goste po želji učimo pripremi i bezrezervno dijelimo savjete i znanje.", pojašnjava.

U Muzeju postoje 32 vrste slatkog, a porodica Cvetić proizvodi 24 najfinija slatka od posebnih, starih sorti voća i samoniklog cveća iz sopstvene bašte već 111 godina, prenosi Dobro jutro.

Na ormaru se smjenjuju i čuvaju slatka od marele, kajsije, smokve sa lavandom, divlje maline, dunje s orasima, pomorandže, bijele trešnje, crvene ribizle, jagode, grožđe, četvrtaste lubenice.

"Naš najstariji recept ima 200 godina, dolazi iz Kruševca, iz jedne svešteničke porodice, to je recept za slatko od pomorandže, inače, omiljeno slatko Mihajla Pupina. Zabilježeno je da su se tim slatkim zvanično poslužili Tesla i Pupin, prilikom njihovog posljednjeg susreta", priča Lidija Cvetić.

"Mi proizvodimo slatko samo od starih sorti voća i samoniklog cvijeća iz bašte kuće Cvetića, bez nje ni mi ne bismo bili Cvetići, ni to ne bi bio muzej. Tu je hamburg, Filipova loza iz 1908. godine, ispod nje su se uvijek slikali naši preci, od nje pravimo slatko i dan-danas. U bašti je i kruška iz 1908, kao i višnja marela , stara srpska sorta, kajsija, dunja. Sad imamo i smokve i pomorandže", zaključuje za Dobrojutro.rs.

TV Prva u emisiji Exploziv donosi i reportažu o ovom interesantnom Muzeju: