Begovsko selo u jezeru

Ramsko jezero je vještačko jezero nastalo 1968. godine. Nalazi se u gornjoramskoj kotlini na sjeveru Hercegovine, na području današnje općine Prozor – Rama.

Područje Ramskog jezera omeđeno je strmim vijencem planinskih masiva Makljen, Raduša, Ljubuša i Vran. Jezerom je potopljeno približno 15,5 km² zemljišta te 1.147 raznih objekata. Iseljenički stampedo koji je nastao potapanjem Rame, direktno i indirektno je iselio 752 porodice sa 2.939 članova. Ramsko jezero je prelijepo kada se napuni. Dubina vode uz branu varira od 70 do 100 m. Dužina od brane do sela Varvare je 7,5 km, a širina 4,6 km. Dužina obale je 29 km. Na 595 m nadmorske visine jezero se prelijeva preko brane i ima maksimalan vodostaj čija je površina 1.480 ha. Otok Šćit, s obalom spojen nasipom, na poseban način uljepšava ovo jezero. Osim Šćita tu su i dva manja otoka, Umac i Škarine, koji dodatno razbijaju jednoličnost površine vode i uljepšavaju ambijent Ramskog jezera i okoline. Jezero je polukružnog oblika, s mnogo zaljeva, a blagi pad obala čini ga pristupačnim gotovo sa svih strana.

Stanište bogato ribom

S obzirom na to da leži na nekadašnjim obradivim površinama, njivama i livadama s dosta ilovače, obale su mu, usljed oscilacije površine jezera, ponekad blatnjave. Takvo tlo ponekad zamuti jezersku vodu, posebno u popodnevnim satima kad vjetar pravi valove koji udaraju u zemljane obale. Inače, jezero je čisto i prozirno. U proljeće kad se otapaju velike količine snijega sasvim se napuni vodom, ali zbog pražnjenja akumulacije za proizvodnju električne energije brzo se troši tako da je ljeti rijetko puno.

Redovan dotok vode dolazi s obližnjih izvora. Rama je na izvoru dosta hladna, temperatura joj je oko 7,5°C, ali se površina jezera dovoljno zagrije za kupače kojih je sve više u danima kad je jezero pristupačno i puno. Svoje stanište u jezeru pronašle su kalifornijska i potočna pastrmka, jezerska zlatovčica, a u njegovim vodama obitavaju i smuđ, šaran, klen, babuška i dr. Iz Prozora do Ramskog jezera postoji cestovna komunikacija, kao i iz Tomislavgrada, Livna, Splita itd.

Tužna strana priče

No, osim već opisane ljepote Ramskog jezera tu je i tužna strana priče, i ona počinje od samog nastanka jezera pa do nedavnog ispuštanja kada su se mogli vidjeti ostaci onoga što je bilo prije nego je nastalo. U razgovoru s mještanima općine Prozor – Rama doznajemo nove ne tako poznate činjenice.

Naime, samim padom nivoa vode Ramskog jezera, bivši stanovnici ovog kraja i, kako kažu, veoma plodne i bogate kotline, iskoristili su da obiđu mjesta gdje se nekada živjelo, ali i da vrate uspomene na dane kada su zbog viših interesa morali napustiti svoje domove i potražiti utočište u tuđini.

Povlačenjem vode ukazuju se ostaci kuća, voćnjaka i drugih objekata, a u nekada bogatom begovskom selu Kopčići sada se vide ostaci džamije s munarom. Voda još nije oborila sve nišane ispod kojih leže kosti nadaleko čuvenih begova. Neki odolijevaju sili vode i podsjećaju na stara, davno prohujala vremena.

Ostaci sela pod vodom

U ovom selu postojala je džamija koju je, kako pričaju, vjerovatno sagradio stanovnik Kopčića koji se spominje kao Džafer-beg. Pretpostavlja se da je sagrađena u 16. ili početkom 17. stoljeća, kazao nam je jedan od mještana područja Rame. Povremeno, za potrebe remonta na brani ili neke druge potrebe, jezero se ispušta, tako da ostaci Kopčića toliko godina nakon potopa bivaju vidljivi. Također, nakon ispuštanja jezera mogu se vidjeti ostaci sela: put popločan kaldrmom, ostaci zidina, munare, dio mezarja, puno starih nišana. Ovo se mjesto još naziva begovskim jer je u vrijeme prije akumulacije Ramskog jezera (1968. godina) imalo standarde pomalo neuobičajene za sela ovog kraja, sa sadržajima specifičnim za veća naselja, pa su tu bile kafane, tabhane, mlinice, hanovi, musafirhane, putevi popločani kaldrmom…