Srebreničke guber-vode: Liječe anemiju, kožna oboljenja, bolesti očiju…

Smještena u blagoj kotlini uz lijevu obalu Drine, među planinskim masivima Javor, Tara i Ploven, na nadmorskoj visini od 448 do 630 metara, Srebrenica predstavlja pravu oazu ljepote i zdravlja. Ovaj bosanskohercegovački grad po mnogočemu je poseban. Jedna od njegovih odlika su i nadaleko čuveni izvori ljekovite vode, poznati kao guber-vode. Bosna i Hercegovina je zemlja koja se uistinu može pohvaliti mnoštvom izvora mineralnih i termalnih voda koje se već stoljećima koriste u svrhu liječenja. A neki od najljekovitijih sigurno su ovi u Srebrenici.

Naučno ispitani izvori

O ovim izvorima pisao je i turski putopisac Evlija Čelebija. On je prvi objavio vijest o mineralnoj vodi na ovom području u drugoj polovini 17. stoljeća. Zapisao je da na tom području iz jednog rudnika srebra izvire mala voda, pa ju je narod prozvao srebrena voda. Neki su je zvali i prokletom vodom jer su mislili da je ona uzročnik kokošijoj bolesti, guši ili strumi. Srebrenica u svojim grudima krije zlato, cink i olovo, a utroba zemlje puna je i vode i minerala. Duga eksploatacija ruda ostavila je za sobom brojne rudarske rovove, potkope i korale, što je pogodovalo postepenom formiranju i izbijanju na površinu zemlje brojnih mineralnih vrela.

Prvi doktor koji je skrenuo pažnju na ljekovitost srebreničkih voda jeste dr. Hans Duller još početkom 19. stoljeća. Naziv guber-voda nastao je nakon što je utvrđeno da ovi mineralni izvori poseban uspjeh postižu u liječenju kožnih bolesti, posebno gube čija je epidemija bila na većem području Austro-Ugarske monarhije. Osim toga, bolesnici su se nakon više tretmana osjećali raspoloženije, a nestajale su mnoge kvrge, otoci, infiltrati te druge promjene na koži. Od tih vremena priča o srebreničkim guber-vodama nije prestala. Vršena su brojna ispitivanja i analiziranja koja i dan-danas traju.

Navodi se da postoji čak 48 izvorišta, a da je njih 16 i naučno ispitano i postoje nedvojbeni dokazi o njihovim ljekovitim svojstvima. Neki od tih izvora dobili su i narodno ime Izvor Ljepotica, Voda za liječenje kožnih bolesti, Mali guber, Očna voda i Crni (Veliki) guber samo su neki od srebreničkih izvora. Ipak, jedan od njih je stekao svjetsku slavu, a to je Crni guber.

Brojna istraživanja

Na Crnom guberu vršene su brojne analize. Prva detaljna analiza vode Crnog gubera izvršena je 1894. godine i tada je proglašen je za jedno od najboljih željezno-arsenskih prirodnih vrela našeg kontinenta. Čak je smatrana boljom i od čuvene Leviko-vode. Tokom 1898. izvezeno je 200.000 boca Guber-vode, a tri godine kasnije kompanija “Matoni” iz Beča izvezla je rekordnih 236.544 boca. Flaširao se i prodavao u Velikoj Britaniji, Njemačkoj, Danskoj, Holandiji, Švedskoj, ali i u Africi i Americi. Nakon Drugog svjetskog rata urađeno je više fiziološko-hemijskih analiza. Godine 1951. zvanično je otvoreno Lječilište “Guber”. Crni guber je od tada poznatih 450 mineralnih voda jedini našao mjesto i u farmakopeji.

O njemu je i dr. Almir Pašagić, rođeni Srebreničanin koji danas živi i radi u Sarajevu kao doktor porodične medicine, napisao i magistarski rad pod naslovom “Korekcija hipokromne anemije Crnim guberom”, a 2008. objavio i knjigu “Guber, ljekovita voda iz Srebrenice”. Doktor Pašagić u knjizi o srebreničkim vodama zapisao je da je Crni guber posebno djelotvoran kod anemije zbog izrazito zastupljenog željeza. Osim kod anemije, zabilježeno je da Crni guber pomaže i kod liječenja slabog apetita, konstantnog umora, psorijaze, ekcema, akni, reumatizma zglobova i kostiju, multiple skleroze, oboljenja sinusa i sl. Danas je mnogo onih koji svaku priliku posjete Srebrenici koriste da bi natočili flaše ljekovite srebreničke vode za sebe i prijatelje. A, nerijetki su oni koji se samo zbog vode upute u Srebrenicu. Hvale se da im pomaže kod brojnih zdravstvenih problema.