Višegradski most na UNESCO-voj listi

Kulturno – historijski spomenik most Mehmed – paše Sokolovića u Višegradu upisan je na listu svjetske baštine UNESCO-a, saopšteno je 28. 06. 2007. nakon održane 31. sjednice Komiteta za svjetsku baštinu UNESCO-a u Kristerčarču na Novom Zelandu. Na ovom zasjedanju Bosnu i Hercegovinu predstavljale su Amra Hadžimusić, predstavnik Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika u BiH i rukovodilac projekta nominacije višegradske ćuprije, Željana Zovko, ambasador BiH u Parizu, te Biljana Gutić – Bjelica, vršilac dužnosti sekretara Komisije BiH za saradnju sa UNESCO-om.

Ovu vijest potvrdio je Mirza Fočo, stručni saradnik Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika u BiH, najavljujući da je u stalnom kontaktu sa delegacijom BiH, te da će javnost više podataka dobiti na konferenciji za novinare, koja je zakazana za 03. 07. 2007. u Sarajevu. Izražavajući veliku radost i oduševljenje zbog uvrštavanja višegradske ćuprije na listu svjetske baštine UNESCO-a, načelnik opštine Višegrad Miladin Milićević je naglasio da je "ovo kruna višegodišnjih napora lokalne vlasti, u koordinaciji sa Komisijom za očuvanje spomenika kulture u BiH i Komisijom za očuvanje kulturno – istorijskog nasljeđa RS".

"Nakon oduševljenja i slavlja, što prije ćemo krenuti u velike poslove restauracije i zaštite naše ćuprije, u čemu imamo veliku podršku Turske Vlade, koja je za te svrhe obezbijedila pet miliona EUR", naglasio je Milićević. Svoje neskriveno oduševljenje ovom odlukom iskazao je i predsjednik Skupštine opštine Višegrad Redžep Jelačić, naglašavajući da se isplatila dvadesetogodišnja aktivnost, koja je intenzivirana posljednjih pet godina. Komentarišući ovu izvanrednu vijest direktor Turističke organizacije Višegrad Olivera Todorović je izjavila da je ovo velika obaveza i neodložan zadatak da se što prije sačini kvalitetna strategija intenzivnijeg turističkog razvoja, kako bi se ova odluka praktično i što korisnije valorizovala.

Ovom odlukom praktično je dosanjan san ktitora višegradske ćuprije Mehmed – paše Sokolovića, njenog neimara Mimara Kodže Sinana, te proslavljenog književnika i nobelovca Ive Andrića o svevremenosti i neuništivosti ovog zdanja, koje je građeno između 1511. i 1577. godine sa osnovnim ciljem da bude most između ljudi i civilizacija.