Zašto Nijemci obožavaju senf?

Većina Njemica i Nijemaca su veliki ljubitelji senfa. Senf je dio njemačke gastronomske kulture i pronaći ćete ga na mnogim kuhinjskim stolovima tijekom cijele godine. Kelnski muzej senfa je pravi „mali raj“ za ljubitelje ove namirnice. Na licu mjesta se može saznati sve o povijesti senfa i njegovim karakterističnim svojstvima, a originalan mlin iz 19. stoljeća pruža odličan uvid u postupak proizvodnje senfa po staroj tradiciji mlinarskog zanata. Posjetitelji muzeja također mogu probati različite vrste senfa po kojima je poznat ovaj muzej. Možete probati, na primjer, senf od češnjaka ili indijski senf. Isto tako se mogu kupiti brojni proizvodi kao što su rakija ili liker od senfa, koji se inače ne mogu pronaći na policama dućana.

Pogotovo tijekom proslave karnevala u Kölnu ne smije nedostajati kombinacija mesa, lokalnog piva Kölsch i senfa. No, mnogi posjetitelji i građani Kölna ne znaju puno o povijesti i tradicionalnoj proizvodnji senfa.

U njemačkoj saveznoj pokrajini Sjevernom Porajnju i Vestfaliji i gradu Kölnu postoji duga tradicija proizvodnje senfa. Počeci proizvodnje sežu čak u 18. stoljeće, a mlinovi senfa u Kölnu i Cochemu su među najstarijima na svijetu. Jedan od rijetkih mlinara senfa i vlasnik Muzeja senfa u Kölnu Wolfgang Steffens otkupio je ova dva mlina iz Nizozemske 1997. Nakon restauracije otvorio je 2001. Muzej senfa u gradu Cochemu, a zatim 2009. i u Kölnu. Prema njegovim riječima, stari mlin može dnevno proizvoditi oko 180 kilograma senfa. Mogao bi još i više da senf ne mora obvezno odstajati 24 sata nakon proizvodnje, kako bi se u njemu zadržala sva svojstva i eterična ulja.

Posjetiteljima je upravo najzanimljiviji najstariji mlin takvog tipa u Europi i nekadašnji postupak proizvodnje senfa. "Naš originalni mlin je glavni eksponat muzeja. Ovdje možete odmah besplatno probati dobiveni proizvod. Isto tako možete vidjeti kako se senf prije proizvodio te kako se još uvijek proizvodi", kaže Wolfgang Steffens te podsjeća da je senf u prošlosti bio skupa namirnica koju si nije mogao svatko priuštiti.

"Običan puk nije poznavao senf, jer je bio namijenjen samo višim slojevima društva“, dodaje Steffens.

Mnogi posjetitelji ostanu iznenađeni kada vide koliko je truda potrebno uložiti da bi se dobila jedna posudica senfa. Zanimljivo je da se u proizvodnji senfa koristi postupak hladnog mljevenja prilikom kojeg se koristi hladan kamen od crne magme koji ne upija toplinu. Pri takvoj tradicionalnoj proizvodnji u senfu se zadržavaju dragocjeni sastojci i sva eterična ulja, a posjetitelji mogu uživati u srednjovjekovnim okusima senfa, budući da se mlinar služi originalnim i strogo čuvanim receptima iz 15. i 18. stoljeća.

"Ja ovdje radim s originalnim receptima. Dakle, senf se u srednjem vijeku proizvodio od smeđih i žutih sjemenki. Smeđe sjemenke su sitnijeg zrna, ali u sebi sadrže veći udio ulja. One su iznimno skupe i u Njemačkoj se skoro više ne upotrebljavaju", ističe Steffens koji dobiveni senf posprema u kamene posude premazane solju, koje produžavaju rok trajanja i čuvaju bogatstvo okusa.