Kako je nastala Žilavka?

O Žilavci su pričali još stari Rimljani, poslije njih Mletački trgovci pominju jedno bijelo vino koje je jako skupo, a dobro. Naravno, Žilavka.

Kao sorta koja je bila podvrgnuta raznim ispitivanjima svoj život započinje u doba Austo-Ugarske, kada se u Gnojnicama kod Mostara 1886. godine organizovana prva vinogradarska stanica, a poslije toga u Lastvi kod Trebinja 1894. godine.

Hercegovački vinari u doba Habzburške monarhije dobijali su brojne medalje i priznanja za kvalitet Žilavke, neka od njih bila su im uručena lično od vladara koji su tada vladali, a to su bili car Franjo Josip, belgijski kralj Leopold, a jednu medalju dala je i engleska kraljica Viktorija.

Vinska istorija Žilavke sa Carskih vinograda u Lastvi kraj Trebinja svoj kamen temeljac postavlja kroz provedene studije koje su pokazale da su najkvalitetnije sorte u Europi, pa čak i neke orijentalne kvalitetom i pitkošću bile daleko ispod Žilavke, pa su vinogradari tog doba sve svoje snage usmjerili u proizvodnju vrhunskog vina s ovog podneblja.

Za našu Žilavku pročulo se i izvan granica njene domovine zahvaljujući priznanjima koje su joj dodjeljene na ocjenjivanjima u Budimpešti (1896.), Bruxelles-Tervueren-u (1897.), Londonu, Marseilleu, Parizu i ponovno u Beču (1898.). Zlatne godine za Žilavku su upravo 1929. kada je cijeli svijet čuo za nju jer je na medjunarodnom sajmu vina u Barseloni dobila tada najprestižnije priznanje nazvano "Medaille de platte" i 1937. kada su se naši vinari iz Pariza vratili kao ponosni vlasnici medalje "Grand prix".