Golubovi Sarajeva koji su sletjeli u Chicago

U jednom od kvartova Chicaga, u kući viktorijanskog stila koja odiše otmjenošću, živi porodica Halvadžija, Zdenka i Nermin, s djecom Allenom i Sandrom. Uselili su u tu kuću u februaru ove godine i njihove komšije su, vjerovatno, odmah shvatile da će cijeli kraj disati drugačije nego do tada, piše mojabih.oslobodjenje.ba.

Uskoro su se na ogradu njihovog imanja počeli naslanjati prolaznici, komšije. Neki od njih nisu mogli odoljeti, te su otvoreno pitali mogu li ući i pogledati, obično bi pokazivali rukom i rekli TO.

A TO je replika baščaršijskog sebilja koju je Nermin za nepuna dva mjeseca izradio u svojoj radionici i koji sada krasi ne samo imanje Halvadžija nego je i atrakcija cijelog tog dijela Chicaga.

Nekoliko lokalnih tv-kuća već je napravilo prilog o neobičnoj građevini, koja ne osvaja samo svojom ljepotom nego i funkcionalnošću. Jer, kao i originalni sebilj, u srcu Sarajeva, tako i ovaj ima dvije česme iz kojih teče voda.

Sebilj na prvi pogled djeluje gotovo istovjetno sarajevskom, a za to je, pored Nermina, zaslužan i vrsni stolar iz Krajine, koji takođe živi u SAD-u i kojem je ovo samo jedna od rukotvorina s koje se ne skida pogled.

- Kada su se snjegovi povukli, pojavio se sebilj nasred zelene bašče (Nermin uvijek kaže bašča) i počele su dolaziti i komšije, što ovdje i nije baš često. Jedna divna bakica, iz kuće udaljene 15-ak minuta od nas, posjetila nas je s bombonijerom u ruci. Pokazali smo joj kako smo preuredili kuću, ali je ona odabrala da sjedimo vani, da bi posmatrala TO.

Nije se bakica mogla načuditi ljepoti sebilja, pogotovo kada su joj Zdenka i Nermin objasnili:

Da je to drvena fontana urađena u pseudootomanskom stilu koju je u Sarajevu 1753. godine izgradio tadašnji bosanski vezir Mehmed-paša Kukavica, da je taj sebilj izgorio u požaru, da je po nacrtu češkog arhitekte Aleksandra Viteka 1891. godine podignut novi, te da su, po ugledu na sarajevski, nastali i sebilji u St. Louisu, Novom Pazaru, Birminghamu, Beogradu, najčešće kao pokloni.

– Zamolila nas je da joj kopiramo tekstove iz knjiga u kojima se govori o sarajevskom sebilju. Objasnila je da želi sve pokazati svojima, govori nam Nermin, od kojeg saznajemo da se i danas, mjesecima nakon postavljanja sebilja, zna dogoditi da neznanci pozvone na njihovu kapiju s molbom da tu naprave selfie.

– Shvatili smo da ćemo i sebi i drugima olakšati ako prevedemo tekst koji je u Oslobođenju izašao o ovom našem sebilju, tako da je, eto, i Oslobođenje u našem ''paketu'', smije se Zdenka, koja je ipak bila najviše iznenađena kada im je došao komšija, koji je iz Moskve doselio u Chicago.

– Pripremio sam se da i njemu sve objašnjavam, no on je rekao sebilj, a ne česma ili TO. Pomislio sam da je bio u Sarajevu, a Rus je rekao da nije, ali da zna za sarajevski sebilj. Čak me je postidio, naveo je podatke koje ni ja nisam znao, priča Nermin, sa čijeg lica nikada ne silazi osmijeh.

– Rus mi je, međutim, prepričao razgovor s jednim Bosancem koji takođe živi u blizini i koji nije znao da se TO zove sebilj, kazuje nam Nermin, napominjući da je ''puštanje'' sebilja u život bio takođe poseban događaj.

Okupila se mala zajednica Bosanaca u kojoj se Halvadžije u Chicagu najljepše osjećaju, a to su, prije svega, Zdenkin stric Nenad Guzina i njegovi sinovi sa porodicama.

– Bio je prohladan dan, ali nismo htjeli odgoditi naš susret. Naravno, striko je, kao najstariji, a i najvičniji tome, održao govor, prisjeća se Nermin, misleći na to da je Guzina u predratno vrijeme bio poznati društveno-politički radnik u Sarajevu. Bio i ostao, antifašista i zaljubljenik u rodni grad.

Nenad ih je tada dirnuo u srce. Rekao je, pored ostaloga, i to da neki kažu kako bi tu, u bašči, dobro bilo imati i baščaršijske golubove:

– Uvjeren sam, ako se naš Nermin zainati, nabavit će on i te golubove, ali što će mu? Vi ste jato u kojem se svi drže jedni drugih i pomažu jedni drugima. Vi ste golubovi Sarajeva koji su sletjeli u Chicago, istakao je Nenad.

Ubrzo je Nermin u bašti napravio repliku mušepka, drvene izrezbarene rešetke, koja je nekada stajala kao zaštita na prozorima starih sarajevskih kuća, a koju je Zdenka ukrasila cvijećem.

Jer, bašta, u kojoj su u međuvremenu posadili i razno povrće, pravi je cvjetni raj.

Naravno, pored američkog sebilja je i kaldrma, a Nermin je okrečio vrtno malo zdanje i po njegovim zidovima i po granama okolnih stabala postavio kućice za ptice, u koje su ubrzo sletjeli ''stanari''. Pijev ptica je najljepša muzika.

A po zidovima tog zdanja ovaj mladi čovjek, koji je sa suprugom u Chicago stigao gotovo posljednjeg dana rata u BiH, poredao je i predmete donijete iz Sarajeva. Sve je nalik etnološkoj zbirci u kojoj su i kubura, mašice, đevđir, kućni broj iznad vrata koji je stajao u mahali na Širokači: Galiba Feste 40…

Širokača je dio starog dijela Sarajeva, čiji je naziv pronađen u dokumentima starim oko 300 godina i u kojem su živjeli Nerminovi dedo i nana, u kućici s hajjatom i pendžerima u zelenom okviru, kakvi su sada, eto, i u Chicagu. Pogled na njih je uvijek prvo padao na teglu punu šerbeta od ruže đulbešerke, koju je Šaćiraginca u zoru brala dok je još rosa na njoj.

Jedan od rekvizita koji privlači posebnu pažnju posjetilaca ovog neobičnog krajolika u Chicagu sigurno jedinstvenog je i poluizgoreni šiš. U njemu je nana ispržila ko zna koliko kila sirove kafe. Tu je i originalna sarajevska kocka, kojom su prekrivene ulice tog grada i koju je Nerminov dedo svojom rukom redao.

Nermin je, priznaje, uzeo kamenu kocku iz Ulice Iza begluka, u blizini kuće u kojoj je nekada živio poznati reis Džemaludin Čaušević, zato što zna da je njegov dedo dane i dane provodio u toj ulici, kojoj danas takođe prijeti asfaltiranje.

Oslobođenje je, inače, o Nerminu napisalo već nekoliko tekstova. A kako i ne bi kada je on, sa porodicom, jedan od najvećih ''fanova'' našeg lista.

Prije nekoliko godina u Dominikanskoj Republici, u bazenu punom ajkula, iznajmili su Zdenka i on ronilačku opremu, unajmili fotografa i zaronili s novinom.

Rezultat te po život opasne avanture su fotografije na kojima se vidi kako čitaju Oslobođenje, a okolo njih plivaju strašne ajkule.

Pa, pronađite takve čitaoce na svijetu!

Nermin ima vlastitu firmu koja se bavi enterijerima i eksterijerima, a zlatnim rukama zna napraviti sve, bez pretjerivanja od igle do lokomotive. No, voli i boraviti u prirodi, planinariti, pecati, bavi se trčanjem i iako ga šećerna bolest prati posljednjih godina, iza sebe ima pretrčanih više desetina maratona. Među njima je i nekoliko čikaških, najpoznatijih na planeti.

Na njima svaki put trči u majici s natpisom: Sarajevo, Oslobođenje, FK Sarajevo. Mala zajednica Bosanaca ga bodri uvijek u punom sastavu, mašući zastavama Bosne i Hercegovine.

Jedan od tih maratona trčao je i za djecu iz Doma na Bjelavama, u čijoj se blizini, na Višnjiku, nalazi i kuća u kojoj je Zdenka odrasla. Roditelji su je naučili da svaki praznik i svaki važan događaj u svome životu započne tako što prvo nečim obraduje tamošnju djecu. Bilo joj je stoga normalno da su njihovi rođaci i prijatelji, koji isto žive u Chicagu, za svaki Nerminov pretrčani kilometar uplatili donacije koje su automatski upućene u Sarajevo.

Kada je izašao 24.000 broj Oslobođenja, Halvadžije su nam poslale tortu. I taj dan su bile s nama kao što su, putem portala, svakog drugog dana u godini, uprkos velikoj zauzetosti. Oboje rade naporne poslove, vrate se kući po mraku, ali kada se okupe oni i njihovi sinovi, (Allen, brucoš kriminalistike, i Sandro, talentovani osmoškolac hokejaš), u domu u kojem je toliko tragova Bosne i Hercegovine i posebno Sarajeva, nikad nisu više nego upravo tada sigurni da su građani svijeta. I da je, zato što su vrijedni, što znaju šta žele i što u njihovoj porodici ljubav jača svaki dan, sve moguće postići.

Otud nikoga nije ni iznenadilo kada su se iznad njihovog imanja, odmah nakon što je sarajevska žičara opet proradila, pojavili čelična užad i kabina žičare.

Nekada život zna doista biti i nadrealan. Iz te bašče kad pogledate Chicago odmah pomislite na Sarajevo, a imate osjećaj da ste i u jednom i u drugom gradu i da kabina plovi od jednog do drugog, sjajeći u noći kao što sjaji i zvijezda na nebu.