Roditelji, birajte – dijete poslušnik ili kritički mislilac. Oboje ne može!

Podučavanje djece, bilo da ih učite da broje, pišu, računaju ili da vezuju pertle i voze bicikl, nije lak posao.

A od svega je najteže naučiti djecu da misle. Jer mnogi od nas to nikada ne nauče. 

Naučiti dijete da misli zahtijeva posvećenost i trud. I

kada ih tome učite, prva stvar koju treba da imate na umu i u koju treba da vjerujete jeste da su oni, bez obzira na njihove godine, za to već sposobni.

Poslušnost nije učenje

Uprkos onome čemu nas oduvijek uče, praćenje uputstava i poslušnost nisu isto što i učenje.

Izvršavanje komandi nije učenje. Ono služi samo da stvori pokorno dijete.

Možete tražiti od psa da bude poslušan jer on ne razmišlja dublje i njegova poslušnost dešava se kada vjeruje da može dobiti nagradu ili priznanje zato što je učinio ono što ste od njega tražili. Ali, to se ne zove vaspitanje. To je dresura.

S druge strane, naša djeca imaju sposobnost da misle, razumiju, rezonuju i naravno, imaju pravo da budu ono što jesu, da iskažu sopstvene ideje, vjerovanja, čak i ako se mi s tim ne slažemo.

Može li se dijete podučavati bez poslušnosti

Bez sumnje, ako posmatramo iz perspektive odraslog edukatora, mnogo je teže podučavati bez zahtijevanja poslušnosti.

Teže je podučavati ako se držite principa međusobnog poštovanja i ako vam je cilj da naučite dijete da misli.

Tokom djetinjstva, mi kao spužve upijamo sve što je oko nas i na osnovu toga formiramo sopstvenu ideju o svijetu.

Šta to znači? Pa, to znači da, ako nam je prvi cilj da naučimo dejcu da budu poslušna, kada postanu odrasli ljudi, bit će im jako teško da nauče da kritički misle.

Imat će taj strah od onoga što će se desiti ako ne poslušaju.

Zato će oklijevati kada treba da iskažu svoj stav, a još će teže biti da se izbore za ono što žele. To će u isto vreijme biti uzrok i nedostatka samopouzdanja.

Zato je posao edukatora (bio on u ulozi učitelja ili roditelja), ali onog koji ne traži poslušnost, već očekuje od djeteta da razmišlja, preispituje, sumnja, zasigurno najteži posao na svijetu.

Posvećenost, vrijeme, podsticaj

Ako ste riješeni da vaše dijete ne bude poslušnik, već kritički mislilac, morat ćete da uložite vrijeme, energiju, strpljenje.

Morat ćete i da tragate za pravim strategijama, da rješavate probleme nedostatka samopouzdanja, nedovoljne upornosti koja je kod djece česta, da pokažete da i sami umijete da razmišljate. Morat ćete i da odustanete od apsolutne poslušnosti, da progutate poneko "ne želim", "neću" i "nisi fer".

A da bi vam sve to pošlo za rukom, prije svega je neophodno da vaš stav prema djetetu odiše poštovanjem i ljubavlju.

Samo ako nam dejca rastu okružena poštovanjem i ljubavlju, ako ih slušamo i zaista razmišljamo o onome što žele da nam kažu, oni će izrasti u sigurne ljude, dovoljno snažne da se suoče sa stvarnim životom, da odgovore na izazove koji ih čekaju i da se ne plaše da donesu odluke.

Kako djecu naučiti da misle?

Da biste naučili dijete da misli, morate imati na umu strategije koje će, iz dana u dan, omogućiti vašem djetetu da raste, razvija se, uči i razumije svijet.

Na prvom i uvijek prvom mjestu je da svakog dana pokazujete djetetu da vam je najvažnije na svijetu, da mu pružite ljubav i pažnju kao i priznanje za svaki izazov sa kojim se izbori i svaku novu stvar koju nauči

Stvorite im mogućnost da pronađu sopstveni put. To znači da im ne dajete gotova rješenja već da im dopustite da uz vašu podršku donose svoje odluke, čak i ako će te odluke ponekad biti pogrešne. 

Način komunikacije – i verbalne i neverbalne – jako je važan.

Razgovarajte s njima na jednostavan, jasan način, uz ton koji je lišen ironije, sarkazma i bez posramljivanja.

Kada žele da donesu odluku za koju ste sigurni da je pogrešna, nemojte ih uvjeravati da to ne čine. 

Objasnite im posljedice, ali odluka neka bude njihova.

Naravno, podrazumijeva se da ćete znati procijeniti koje odluke dijete uzrasta kao što je vaše može i treba da donosi samo.

A ako posljedice nisu velike za njihova leđa, onda ponekad treba dozvoliti i da ih iskuse.

Dajte im vetar u leđa, podržite njihove male i velike uspjehe, motivišite ih da idu ka svom cilju, budite im dobar uzor.

Ovo je jedini način da vam djeca odrastu u emocionalno zdrave, sigurne ljude, sposobne da donose svoje odluke.

 

( Zelena učionica )