Zavisnost od videoigrica i zvanična bolest

Nakon što je u rječnik moderne psihologije uveden novi pojam - zavisnost od društvenih mreža, lista poremećaja usko vezanih s tehnologijom ponovo je proširena. Zavisnost od videoigrica problem je na koji stručnjaci sve više upozoravaju. Novinarka Al Jazeere Kristen Saloomey u New Yorku je pronašla igrača koji je odlučio džojstik zauvijek staviti u ladicu. Videoigrice su popularna razbibriga milionima Amerikanaca. Nekima je ona prešla u opsesiju. Poput 19-godišnjeg Conora Sheehyja.

Za sebe kaže da je ovisnik o igricama. Prvu je odigrao kada je imao četiri godine. Kada je postao tinejdžer, igrice su preuzele kontrolu nad njegovim životom. "Moja prosječna igra trajala je više od osam sati. Stvarao sam prijateljstva samo kako bih imao partnera za igru. Najinteresantniji su mi bili oni koji su imali nove igrice", objašnjava Sheehy.

Conorova opsesija prevladavala je u njegovim umjetničkim radovima. Da ima problem, postalo je jasno kada je počeo dobijati loše ocjene. "Oduzela sam mu sve videoigrice. Bacila sam i Xbox, a onda mi kažu kako ga nisam mogla zaustaviti. Pa, u sobi ima prozor i nije mu nikad bio problem izaći vani", kaže Julia Sheehy, Conorova majka.

Industrija videoigrica vrijedna je oko 25 milijardi dolara godišnje. "Igrice su dizajnirane kako bi vas privukle različitim nivoima koje morate preći i nagradama koje vas očekuju nakon toga. Istovremeno, bilo je veoma malo istraživanja o efektima ove tehnologije, naročito na povodljive mlade umove", izvještava Kristen Saloomey. 

"Moramo bolje razumjeti kako da dijagnosticiramo ovaj poremećaj. Je li to nešto kroz šta djeca prolaze u kratkom periodu i nakon toga prerastu, ili postaje stalni problem u njihovom životu", objašnjava Nancy Petry iz američke Asocijacije psihijatara.

Iz industrije poručuju kako je odgovor umjerenost i roditeljski nadzor. Daniel Greenberg iz Međunarodne asocijacije stvaralaca igrica kaže: "Veoma je važno da roditelji obrate pažnju. Trebaju ograničiti vrijeme koje djeca provode za kompjuterom i osigurati da se dovoljno igraju napolju." Conor misli da nije sve tako jednostavno. "Igrice su promijenile način na koji osjećam", kaže on. Na kraju je potražio pomoć. Učestvuje u programu odvikavanja, zajedno s narkomanima i alkoholičarima. Kako kaže, jedini način rješavanja problema je u tome da na igrice zauvijek zaboravi.