Za pomicanje kazaljki sata "kriv" je Prvi svjetski rat

Kao i svake posljednje nedjelje u listopadu, kazaljke sata se pomjeraju 60 minuta unatrag i tako se prelazi na zimsko računanje vremena.

Iako ćemo tu noć spavati sat vremena duže, zimsko računanje vremena donosi kraći dan jer će mrak padati ranije. 

No, zašto uopće pomičemo sat? Ljetno računanje vremena stvoreno je kako bi se moglo bolje iskoristiti duge ljetne dane, a prvi je na tu ideju 1784. došao Benjamin Franklin, jedan od utemeljitelja SAD-a. Ovaj je sustav ozbiljno predložio William Willett u članku “Waste of Daylight“ (Gubitak dnevnog svjetla), objavljenom 1907. godine, ali nije uspio uvjeriti britansku vladu da ga prihvati. Zamisao o ljetnom računanju vremena prvi je put ostvarena u Njemačkoj, za vrijeme Prvog svjetskog rata, od 30. travnja do 1. listopada 1916., kako bi se duljim korištenjem dnevne svjetlosti uštedjela energija koja se trošila na proizvodnju u ratnoj industriji. Iste godine taj primjer slijedila je i Velika Britanija, piše glas-slavonije.hr.

Tijekom Drugog svjetskog rata ljetno računanje vremena, koje danas nosi međunarodnu oznaku DST – Daylight Saving Time’, uvele su i Sjedinjene Države. Ideja o uvođenju “ukaznog vremena”, kako se ono drukčije naziva, zasnovana je na astronomskoj okolnosti da u siječnju sunce izlazi oko 8 sati, a zalazi oko 16 sati, dok u srpnju, kad je dan znatno duži, izlazi prije 5, a zalazi poslije 21 sat. Budući da ljudi svoje dnevne aktivnosti započinju u isto vrijeme tijekom cijele godine, obično oko 7 sati, sredinom ljeta tako se “gubi” gotovo dva sata dnevnog svjetla.

Ideju da se to vrijeme nadoknadi prostim pomicanjem sata prvi je smislio George Vernon Hudson, entomolog s Novog Zelanda, koji je 1895. u radu pred Kraljevskim društvom u Wellingtonu predložio ljetno pomicanje vremena za dva sata. Međutim, ideja bi vjerojatno ostala zaboravljena da se istog prijedloga, neovisno od Hudsona, deset godina kasnije nije dosjetio već spomenuti britanski poduzetnik i graditelj William Willett. On je u ljeto 1905. godine primijetio kako je sunce odavno izišlo, a veliki broj ljudi još uvijek spava. Znajući da se vrijeme sunčevog izlaska mijenja tijekom godine i da u ljetnim mjesecima sviće ranije, Willett je pokrenuo veliku kampanju za uvođenje takozvanog “britanskog ljetnog vremena”.

Neumorno lobirajući sve do Prvog svjetskog rata, Willett je pridobio neke liberalne zastupnike u engleskom parlamentu, a za njegovu ideju zagrijao se i budući engleski premijer Winston Churchill. Međutim, nastradavši u epidemiji gripe, Willett nije dočekao da ukazno vrijeme bude ozakonjeno. No, njegov prijedlog prihvatila je Njemačka i 1916. prva zakonski uvela ljetno računanje vremena, potaknuta ratnom potrebom za uštedama ugljena. Britanci su ih slijedili 1921., a potom i gotovo sve europske nacije i SAD.

Pripremio: Eduard SOUDIL