Urar Nikšić: Mehanički sat ima dušu, smartwatch je samo uređaj

Urarstvo kao i većina drugih zanata ide silaznom putanjom, ali još nije u kritičnoj zoni, ocjenjuje sarajevski urar mlađe generacije Emir Nikšić.

Silaznoj putanji uveliko doprinosi pojava smartwatch uređaja, no urari se oslanjaju na mušterije koje prkose novoj praksi i poštuju tradiciju.

lako mlad, Emir ima skoro dvodecenijsko iskustvo u koje je smješten i prelazak u potpuno novi svijet satova.

"Smartwatch, ali i mobiteli potisnuli su ručne satove klasičnog tipa, ali ne u potpunosti. Ljudi koji su navikli da nose mehaničke ili kvarcne satove ostali su im vjerni. Za sada", kazao je Nikšić Feni.

Njegova radnja, koja baštini tradiciju od 1911. godine, siguran je da će ostati na strani tradicije i da će ''bježati'' koliko god bude mogao od smartwatch uređaja.

"Ja taj smartwatch doživljavam kao uređaj koji vas prati, ali sat je nešta drugo, pogotovo mehanički koji ima dušu", rekao je Nikšić koji je četvrta generacija porodične tradicije urarstva u Sarajevu.

Navodi da proizvodnja mehaničkih satova nije upitna, da je aktivna kompletna satna industrija pogotovo u Švicarskoj, ali javlja se problem visokih cijena koje su rezultat napretka u ovoj industriji. Cijene su se odrazile na prodaju, ali se vlasnici više odlučuju na održavanje, redovne preglede i popravke.

"Pogotovo popravke satova koji imaju sentimentalnu vrijednost. Naše mušterije donose satove koje su naslijedili, mi radimo popravku, ali i reparaciju", dodaje Nikšić.

Kaže da bi volio da zanat bude sačuvan, i da majstori ostanu cijenjeni, bez obzira na napredak u tehnologiji.

Govoreći o svom putu u urarstvo navodi da je dolazio kod oca u radnju da bi zaradio džeparac, da nije imao veće ciljeve, ali da je vremenom proradila i ljubav. Išao je i na seminare van granica države, ali je ipak najviše naučio u svojoj porodičnoj radnji.

"Bio sam iznad očeve glave, on je uvijek govorio da je sat mali organizam, nešto posebno čemu se mora posvetiti", prisjetio se Emir Nikšić, naglašavajući da s ljubavlju radi svoj posao.

Ističe da u Sarajevu više nema škole za urara i da je esnaf ostao u rukama starih majstora i nekoliko novih koji su nastavili porodičnu tradiciju.

Emirova radnja je od 1940. godine kod sarajevske tržnice, a osnovana je 1911. godine na Baščaršiji.