Zbog ljubavi prema knjigama: Mirjana iz Sremske Mitrovice prodaje knjige u BiH

Na suncem okupanom gradskom bulevaru u Živinicama u šetnji i kafi uživaju mnogi. U ovoj malenoj čaršiji svako zna svakoga, poznato je čak gdje će se ko i kako pozicionirati u kafićima. Zbog toga svaka nova pojava privuče pažnju. Ovoga puta to je učinila osoba sa brojnim knjigama u rukama. Nosi više od 20 knjiga, izgleda učtivo i prijatno. I prilazi ljudima - kako šetačima tako i onima koji sjede u kafićima.

Njeno ime je Mirjana Bošković, a ona je iz Sremske Mitrovice. Ovim poslom bavi se godinama – svog muža upravo je upoznala na osnovu zajedničke ljubavi prema kvalitetnom štivu. I od tada zajedno putuju širom Bosne i Hercegovine i prodaju literaturu.

“Suprug i ja smo se upoznali u ovim vodama, on je ljubitelj knjiga isto. U Bijeljini smo počeli rad na terenu, tu se upoznali i rodila se ljubav, udruženo ga radimo širom zemlje i zbog toga smo se doselili u Mostar. Tamo smo 18 godina”, priča Mirjana.

Među knjigama koje nudi je i Orvelova ”Životinjska farma”, a tu je i knjiga ”Bosanske poslovice”. Manji gradovi su joj, priča, oduševljenje i prodaja ide dobro.

“Ljudi u BiH su prijatni i spontani”

“Najbolja strana je što su ljudi otvoreni, neposredni su, spontani, nekako će sa vama i popričati, ponuditi da popijete i pojedete nešto bez obzira hoće li ili neće kupiti knjigu. Sviđa mi se taj kontakt sa ljudima”, priča o svom iskustvu Mirjana.

U posljednje vrijeme najlakše prodaje knjige o zdravlju. Prije Živinica bila je u Tuzli, kao i u Lukavcu i Banovićima. Od trenutka kada je postala kolpoter pa sve do sada vodi je ista stvar:

“Ljubav prema knjigama i pozitivni efekti posla. Srećem redovno osobe koje su kupile knjige prije i vidim zadovoljstvo – to mi govori da je dobar odabir. Nikada nisam nabavljala laganu štampu, nego više korisne knjige iz kojih će ljudi da se nauče nešto o životu i sebi”, dodaje Mirjana.

Tako ona nije klasični trgovac i vidljivo je na terenu da često pokloni knjigu.

“Istinski me ispunjava kada mi kažu: nisam mogao/mogla prestati da čitam knjigu koju sam kupio/kupila. Knjige su pozitivno uticale na moj život i to želim da dijelim sa drugima. Neke knjige ne bih donijela i kada bi mi tražila, ako znam da nisu kvalitetne i da su destruktivne”, kaže ona.

Iako su pesimistične prognoze nagovještavale da će ljudi sve manje biti zainteresovani za knjige zbog interneta, ponekad Mirjani neko i kaže ”ko još čita knjige”, prodaja ipak ide. Od ovog posla Mirjana i njen suprug imaju ugodan život:

“Od ovog nema profita da ćete se obogatiti, ali može se pristojno živjeti. Spoj dobrog i korisnog rekla bih. Imam ličnu satisfakciju kada ovo radim. Prednost ovog posla je da sam sam sebi gazda. Mogu vam reći da se ova godina nije pokazala lošija. Ima to svoju neku konstantu”, zaključuje Mirjana.

Mirjana nastavlja svoj put. Tiho i nenametljivo prilazi do narednog stola. Nakon Živinica sjest će u svoj automobil i zaputiti se prema Krajini gdje se nada da će sresti nove knjigoljupce.