Tehnologija potiskuje stare zanate, Ibrahimova radnja u Orašju joj prkosi

U Orašju je nekada bilo mnogo zanatskih radionica, a danas tek poneka jer mladi nisu zainteresovani za tradicionalne poslove. Ekipa Federalne televizije posjetila je jednu od malobrojnih zanatskih radnji, koja još prkosi modernom vremenu i današnjoj tehnologiji. 

Napredna tehnologija sve više potiskuje stare zanate. Mnogi su izumrli, a među malobrojnim u Orašju radi limarska radnja Ibrahima Ćehajića. Zanat je učio u Brčkom, a od 1960. s ponosom vodi svoju zanatsku radnju.

"Sad radimo galanteriju, radio sam i građevinu dok sam bio mlađi - po Slavoniji, okolo je bilo posla, a sad sam stariji i ne mogu“, priča Ibrahim.

Prije je bilo puno više posla, kupovna je moć bila bolja i moglo se lijepo živjeti. Danas je tehnologija preuzela puno toga, priča nam sa sjetom ovaj vitalni umirovljenik, koji zahvaljujući svojoj vještini ponešto dodatno zaradi za sebe i suprugu, jer žive od njegove minimalne mirovine.

"Prije sam radio šporete, kojekakve sitnice, bili šporeti aktuelni, bubnjice i korita, a onda je poslije počela limarija, građevina. Radili smo peći prije po tri komada dnevno, tako su išle. Dvije smo sada poslali za pomoć u Tursku“, ističe Ibrahim.

Veliku potporu kako u životu tako i u poslu ima od supruge Fikrete, koja i danas vodi računa o besprijekornom izgledu i uređenju zanatskog prostora.

"Farbala sam kuke, motala sam nekad oluke, dolazila sam da mu pomognem da to bude brže“, navodi ona.

Današnje generacije, nažalost, ne zanimaju vrijednosti i ljepota tradicijskih poslova i neminovno im prijeti nestanak.

"Ne interesuje nikoga, neće ni da rade. Sin je otišao, inženjer, kćerka nema, tako nije niko htio da naslijedi. Sad bih ja kome to dao da radi, ima nekog starog alata“, kaže Ibrahim.

Poručuje kako će se limarskim zanatom baviti dokle god ga zdravlje i ruke budu služili. Modernim vremenima ne može parirati, ali kaže kako rukom izrađen predmet od lima ima posebnu vrijednost.