Hari Hudini - Čovjek kojem lanci i zatvori nisu mogli ništa

Erih Vajs, poznat kao Hari Hudini (1874-1926), jedan od najvećih mađioničara svih vremena, rođen je 6.aprila1874. godine.

Genije magije promijenio je ime u čast francuskog mađioničara Žana Ežena Robera Hudina.

Hudini je najpoznatiji je po svojim trikovima oslobađanja iz nemogućih situacija, poput zatvorenih prostora ispunjenih vodom, dok su mu noge i ruke vezane lancima.

Prvu veliku iluzionističku tačku, Hudini je imao u pivnici u Minesoti. Vlasnik pivnice Martin Bek zavezao bi ga u lance, a Hudini bi se uvijek oslobodio u najkraćem roku.

Nakon turneje po velikim gradovima, SAD su brujale o čovjeku kog "nikakvi lanci ne mogu sputati". Hudinija su zvali i "kraljem lisica", a svoj zvjezdani status je potvrdio kasnije, kada je prvi put otišao na evropsku turneju.

On je u svakom gradu je izazivao lokalnu policiju da ga zaveže i stavi u ćeliju, iz koje bi potom pobjegao.

Zvali su ga umjetnikom među iluzionistima, a publika je hrlila na njegove spektakularne nastupe na kojima se oslobađao od lisica, luđačkih košulja, pa čak i iz zloglasnog vašingtonskog zatvora u kom je robijao ubica američkog predsjednika Džejmsa Garfilda.

Upravnik zatvora je pozvao Hudinija i predložio mu da proba da pobjegne iz zatvora, kako bi na taj način provjerio bezbjednost smještaja najokorelijih zločinaca. Hudini je i odatle pobjegao bez problema.

Početkom 20. vijeka Hudinija su mnogi pokušavali da imitiraju, pa je smislio novu atraktivnu tačku - bijeg iz zaključanog prostora napunjenog vodom.

U to vrijeme su mnogi tvrdili da "niko živ ne može izvesti takve trikove", pa su mu pripisivali natprirodne moći, a on je, pak, u želji da demantuje takve glasine, objavio knjigu "Tajne lisica" u kojoj je objasnio svoje trikove. U njoj je otkrio da je uvijek imao "skriveni adut".

"Za otključavanje brava koristim snagu mišića, konjsku dlaku i minijaturne ključeve. Dok bi me okivali u lance maksimalno bih raširio ramena i blago odmaknuo ruke od tijela, što bi mi pomagalo u oslobađanju", napisao je Hudini.

Hari Hudini je umro 31. oktobra 1926. godine, kada se u SAD obilježava Noć vještica.

Džordž Harden zatražio je kasnije ekshumaciju posmrtnih ostataka slavnog pretka da bi dokazao da je zvanična verzija smrti netačna i da je, najvjerovatnije, lažirana.

Prema zvaničnoj verziji, Hudini je umro zbog upale stomaka koju je prouzrokovalo pucanje slijepog crijeva usljed jakog udarca.

Da je Hudini otrovan procijenila su dvojica, možda i najpoznatijih forenzičara današnjice - Majkl Baden, poznat po tome što je vodio istragu o nasilnoj smrti američkog predsjednika Džona Kenedija i borca za građanska prava Martina Lutera Kinga, kao i njegov kolega Džejms Stars.