Dječak koji na najbolji način pokazuje da još uvijek u Srbiji i te kako ima omladinaca koji nisu pali pod uticaj savremenih trendova i društvenih mreža živi u čačanksom selu Ježevica i zove se Zoran Knežević, piše RINA.
Prije nekoliko godina nabavio je svoje prve životinje i od dječije igre osnovao svoju malu, ali punu i raznovrsnu farmu.
"Moje prve životinje su bili pačići od kojih je sve krenulo, pa sam potom nabavio zečeve, kao i sve ostalo, želja mi je da napunim štalu i da uzgajam bikove, nakon njih mi je želja da kupim i konja", rekao je kroz osmijeh ovaj dečak za RINA-u.
Na Zoranovoj farmi iako uzgaja krupnu stoku zna se red, disciplina je svuda, a njemu, kako kaže ništa ne pada teško, jer kada je sve pod konac stiže i u školu na vrijeme.
"Svakog jutra ustajem oko sedam sati, a danima kojima idem u školu ustajem u šest i hranim moje životinje, prvo započinjem tako što donosim biku i teletu koncentrat i silažu. Kasnije ovcama donosim sijeno i namirujem živinu, a za kraj tih aktivnosti svima im donosim vodu, čime završavam te jutarnje poslove u štali. Sve te životinje su moja briga i za mene su velika ljubav, nije mi teško da ih ujutro nahranim, jer prije svega volim taj posao I želio bih da nastavim time da se bavim", rekao je Zoran.
Kada su u pitanju savremeni trendovi, internet, igrice i slično, Zoran prati sve što se dešava, ali ima svoje prioritete.
"Generalno ne mogu da kažem da ne koristim telefon, koristim u mnogo manjem vremenskom periodu, nego moji drugari, ali moja farma zahtjeva zaista veliki posao i vrijeme, pa jedino uveče imam više slobodnog vremena. Inače, ne igram igrice, više volim realističan rad", pojasnio je on.
Ovaj vrijedni i neobični dječak već ima percepciju svoje budućnosti, koja se poprilično razlikuje od vizija koje imaju njegovi vršnjaci.
"Svoju budućnost vidim na selu, vidim sebe kroz svoj rad, jer bolje mi je selo od grada, prvenstveno zbog zdravog načina života, čistijeg vazduha i bolje provedenog vremena, nego u gradu", nagalasio je Zoran.
Njegovi roditelji ovog dječaka u potpunosti podržavaju, a pored rada na svojoj farmi on radi i ostale poslove na gazdinstvu, poput majstorskih vještina.
"On je tu da mi pomogne i u drugim poslovima na gazdinstvu, kad god nisam ja tu i dok ne dođem sa posla on je tu i odradi sve one poslove koje može sam. Na telefonu ga vidim samo onda kada zaista nema šta da radi, obično prati životinje gleda kako da kupi, proda, razmijeni. Najviše vremena na telefonu provodi crvenim slovom", priča Zoranov otac Nele Knežević.
Takođe, i majka Tanja ne krije zadovoljstvo što sin, iako mlad ima svoju viziju, a podrška svakako neće izostati.
"Prosto nas je sve iznenadio, mi se ovim poslom nismo bavili, zavolio je životinje, mi smo ga kao roditelji podržali. On je dječak koji stvarno uživa u svemu tome što radi, pokazao je interesovanje za poljoprivredu i životinje. Planira da ima farmu i želja mu je da bude uspješan poljoprivrednik, međutim, naravno na prvom mjestu mu je da završi školu", zaključila je majka Tanja.
Dakle, Zoran je najmlađi domaćin u Srbiji i u potpunosti opravdava povjerenje svojih roditelja, a na svojoj realnoj farmi ima mnogo više životinja od onih koji ih imaju u virtuelnom svijetu, zaključuje RINA.