
Foto: Neja Markicevic/Cropix
15.01.2025 |
Pauza / ŽIVOT I ZDRAVLJE
Izvor: Agencije
Neplanirani ali sudbinski susret na planinarenju koji je završio prijateljstvom.
Kada je Ivan Grčić otišao kampirati s prijateljima na Velebit, nije ni slutio da će mu se tamo promijeniti život.
Na nadmorskoj visini od gotovo 1300 metara pronašao je psa, izgladnjelog i ozlijeđenog.
Psa je pronašao na nevjerojatnoj lokaciji i u neobičnim okolnostima, negdje u blizini Nacionalnog parka Sjeverni Velebit, gdje su kampirali.
"Na kampiranje sam išao s još tri prijatelja. Spavali smo u šatorima i sjećam se da je bilo baš jako vruće. Na mjestu gdje smo pronašli Ryana nema hlada. Tamo se nalazi samo sunce, kamen i vjetar. Ne mogu ni zamisliti kako mu je bilo gore na vrućini bez hlada pod kojim bi se sakrio", podijelio je.
Odlučio ga je udomiti, a istarskog goniča nazavao je Ryan, prema filmu o junaku u u filmu "Spašavajući vojnika Ryana".
"Iako je kod mene došao privremeno i potpuno slučajno, sada ne mogu zamisliti život bez njega", kaže Grčić.
Pas je bio u iznimno lošem stanju.
Foto: Ivan Grčić
Grupa prijatelja doslovno ga je morala nositi u rukama kako bi ga spustili s planine.
"I zdravom psu takav pothvat bio bi izazovan, a kamoli ozlijeđenom i izgladnjenom", objašnjava Grčić.
"Prvo smo ga odveli do kampa u kojem smo se smjestili. Pitali smo vlasnika zna li čiji je to pas, ali nam je odgovorio da ne zna. Razgovarali smo s drugim grupama kampera koji su nam isto govorili da ne znaju čiji je pas. Kada smo ga pronašli, stvarno nije izgledao dobro. Bio je iznimno mršav i imao je slomljenu zadnju lijevu nogu. Dali smo mu hrane i vode pa nas je valjda zbog toga pratio. Nismo imali drugu opciju nego ga odvesti na sigurno", rekao je Grčić.
Foto: Neja Markicevic/Cropix
NIJE JEO DESET DANA
"To nam je bila zadnja večer kampiranja. Sljedećeg jutra smo krenuli za Zagreb. Bila je nedjelja pa smo ga, čim smo stigli, odveli u privatnu veterinarsku kliniku. Tamo su nam rekli da je bez hrane sigurno bio tjedan do tjedan i pol dana. U želucu su mu našli i kamenčiće. Bio je u lošem stanju. Vidjeli su mu se kralješci i rebra. Pas nije imao ogrlicu i nije bio čipiran. To i nije čudno za lovačke pse. U klinici su nam rekli da njih često tetoviraju, ispod šape ili iza uha. On nije imao nikakvu oznaku", pojasnio je.
Ryan je tada imao manje od 17 kilograma, a sada je na preko 22 kilograma.
U veterinarskoj klinici su im rekli da je star između šest i osam godina, što su odredili po zdravlju zubi.
Prijateljima je prva ideja bila psa dati na udomljavanje. Ipak, mama jednog od prijatelja stopirala je taj plan. Rekla im je da će sve financirati samo da Ryana ne daju u azil.
Nisu imali pojma tada da će se spasilački pothvat pretoviriti u predivnu priču o prijateljstvu čovjeka i psa.
Ivan sa svojim novim najboljim prijateljem, Foto: Neja Markicevic/Cropix
Pogledajte ovu lijepu priču koju donosi Jutarnji.
*Pri preuzimanju teksta s portala Akta.ba potrebno je navesti izvor i linkovati tekst.
Dojavi vijest na viber +387 60 331 55 03 ili na mail urednik@akta.ba.