Postoji jedno pitanje koje me, kao kliničkog farmaceuta, uvijek iznova natjera na razmišljanje. Zašto žena koja je upravo završila treću kuru antibiotika u posljednjih šest mjeseci ponovo sjedi ispred mene sa istim simptomima? Zašto se nakon privremenog poboljšanja ponovo vraćaju peckanje, svrbež, iscjedak ili neugodan miris?
Piše: Lana Lekić, doktorica farmaceutskih nauka
Zašto toliko žena, bez obzira na godine, obrazovanje ili način života, godinama živi uvjereno da je to "normalno" i da će se s tim jednostavno morati pomiriti?
Odgovor vrlo često nije jednostavan. I upravo zato ga ne možemo tražiti samo u jednom nalazu, jednom brisu ili jednom antibiotiku.
Posljednjih desetak godina medicina je napravila ogroman iskorak u razumijevanju ženskog zdravlja. Danas više ne posmatramo vaginu kao izolovani organ, nego kao dio jednog mnogo složenijeg sistema koji je u stalnoj komunikaciji sa crijevima, imunološkim sistemom i hormonima. U centru te priče nalazi se vaginalni mikrobiom.
Još uvijek me iznenadi koliko malo govorimo o njemu, iako svaka žena nosi milijarde mikroorganizama koji je svakog dana štite. Najvažniji među njima su laktobacili. Oni proizvode mliječnu kiselinu, održavaju fiziološki kiselu pH vrijednost i stvaraju prirodnu zaštitnu barijeru protiv bakterija i gljivica koje mogu izazvati infekciju.
Kada dominiraju laktobacili, vaginalni ekosistem funkcioniše gotovo savršeno. Kada ih izgubimo, počinje priča koju svakodnevno slušam od svojih pacijentica.
Ne postoji žena koja mi nije rekla barem jednu od ovih rečenica:
- "Doktorice, svaki antibiotik mi završi kandidom."
- "Nalazi su uredni, ali meni nije dobro."
- "Infekcija se vrati čim dobijem menstruaciju."
- "Čim odem na more ili bazen, opet sve ispočetka."
- "Više se bojim da će se vratiti nego same infekcije."
Kada ih slušam, uvijek pomislim koliko je pogrešno što smo godinama liječili samo uzročnika bolesti, a premalo razmišljali o tome ko zapravo čuva zdravlje žene.
Jer cilj nije samo uništiti Gardnerellu, kandidu ili Escherichiju coli.
Cilj je vratiti zaštitnike.
Ako nakon antibiotske terapije nismo obnovili vaginalni mikrobiom, ostavili smo prazan prostor. A priroda ne podnosi prazninu. Vrlo brzo taj prostor ponovo zauzimaju mikroorganizmi koji stvaraju novi problem. Upravo zbog toga se bakterijska vaginoza vraća kod velikog broja žena.
Danas sistematski pregledi i metaanalize pokazuju da određeni probiotički sojevi, posebno laktobacili, mogu doprinijeti obnovi vaginalne mikrobiote i smanjenju rizika od ponovnog javljanja bakterijske vaginoze kada se koriste kao dio cjelovitog pristupa liječenju.
Ono što me posebno fascinira jeste koliko su crijeva i vagina povezani.
Nekada žena dođe zbog učestalih vaginalnih infekcija, a tokom razgovora saznam da godinama ima nadutost, zatvor, sindrom iritabilnog crijeva ili je više puta liječena antibioticima. Druga kaže da se problemi javljaju od ulaska u menopauzu. Treća mi priča kako su sve tegobe počele nakon velikog životnog stresa ili poroda.
Na prvi pogled, to su potpuno različite priče.
Ali kada ih posmatrate kroz prizmu mikrobioma, one postaju dio iste slike.
Danas govorimo o osovini crijeva–vagina. Znamo da poremećaj crijevnog mikrobioma može uticati na imunološki odgovor i indirektno na ravnotežu vaginalnog mikrobioma. Istovremeno, hormonalne promjene, posebno pad estrogena u perimenopauzi i menopauzi, dovode do smanjenja broja laktobacila i povećanja pH vrijednosti, što dodatno povećava rizik od infekcija.
Možda upravo zato toliko često govorim svojim pacijenticama da ne liječimo samo infekciju.
Liječimo ekosistem.
Kada smo razvijali FemBiome, upravo je to bila ideja kojom smo se vodili. Nisam željela proizvod koji će biti još jedan u nizu probiotika na tržištu. Željela sam formulaciju zasnovanu na jasno definisanim sojevima koji imaju smisla u kontekstu ženskog zdravlja i koji mogu biti podrška obnovi vaginalnog mikrobioma nakon narušene ravnoteže.
Zato smo odabrali kombinaciju Lactobacillus fermentum LF31, Lactobacillus jensenii KS121.1, Lactobacillus rhamnosus LR32 i Lactobacillus acidophilus LA14 – sojeva koji pripadaju grupi laktobacila značajnih za održavanje fiziološke vaginalne flore i lokalne imunološke zaštite.
Naravno, važno je biti iskren prema pacijenticama. Nijedan probiotik nije čarobni štapić. Kada postoji akutna bakterijska ili gljivična infekcija, odgovarajuća terapija je neophodna. Ali jednako je važno razmišljati o tome šta će biti nakon završetka liječenja.
Hoćemo li samo ugasiti požar ili ćemo obnoviti kuću koja je izgorjela?
To je razlika između kratkoročnog i dugoročnog razmišljanja.
Kroz svoj rad upoznala sam hiljade žena. Gotovo nijedna nije došla zato što želi uzimati još jedan preparat. Došle su jer žele vratiti povjerenje u vlastito tijelo. Žele otići na putovanje bez straha da će ponijeti cijelu "putnu apoteku". Žele planirati trudnoću bez stalnih infekcija. Žele živjeti bez nelagode koja ih podsjeća da nešto nije u redu.
Zato na kraju svakog razgovora kažem istu rečenicu:
Budite znatiželjni prema svom tijelu, a ne ljuti na njega.
Jer tijelo gotovo nikada ne radi protiv nas.
Ono nas pokušava zaštititi.
Samo ga moramo naučiti slušati.
I vjerujem da upravo tu počinje istinska briga o zdravlju žene. Ne onda kada liječimo samo infekciju, nego kada razumijemo ekosistem koji je svakodnevno štiti.
