Zaokret u liječenju cerebralne paralize: Matične ćelije bude nadu

Već treću godinu od transplantacije pupčane krvi kod jednog njemačkog dječaka njegove životne funkcije neprestano se poboljšavaju, pružajući ohrabrenje i roditeljima i medicini.

Mozak je jedna od slabih tačaka svakog čovjeka. Počev od djece, hiljade ljudi svake godine doživi neko oštećenje ovoga organa, sve do najgoreg epiloga.

Brige su višestruke i za one koji prežive srčani udar. Oni se suočavaju sa doživotnim posljedica, koje ponekad dovode i do cerebralne paralize.

Lijek iz pupkovine

Nada u pobjedu medicine nad ovom bolešću nedavno se ipak ukazala. Prvo je eksperimentalno pokazano da transplantacija krvi iz pupkovine može spriječiti nastanak paralize. Potom je, u januaru 2009. godine, obavljena i prva transplantacija pupčane krvi, s ciljem suzbijanja tog oboljenja.

Dvoipogodišnji dječak primljen je u pedijatrijsku bolnicu Ruhr, u njemačkom gradu Bohumu, radi stalnog povraćanja i tahikardije. Do tada se normalno razvijao, ali mu se stanje naglo pogoršalo. Došlo je i do zastoja srca! Dvedeset i pet minuta je trajalo oživljavanje, a tek je četvrta infuzija adrenalina dovela do obnovljanja otkucaja i uspostavljanja cirkulacije.

Dječak je preživio, ali je ostao u vegetativnom stanju, bez motornih aktivnosti i bez odgovora na podražaje. Neuropedijatrijski pregled je otkrio hipoksično-ishemijsku ozljedu mozga.

Roditelji su užurbano tražili alternativu. Raspitivali su se i o mogućnostima liječenja pupčanom krvi koja je, nakon dječakovog rođenja, pohranjena u banku matičnih ćelija Vitu 34 u Lajpcigu. Transplantacija je brzo odobrena i obavljena u skladu sa strogim njemačkim standardima.

Devet sedmica nakon reanimacije, dječak je intravenozno primio svoju pupčanu krv sačuvanu u njemačkoj banci Viti 34. Ubrzo je došlo do značajnih promjena u psihomotronom razvoju. Nakon sedam dana, dječak je odgovarao na akustične podražaje, a nakon četiri sedmice ukočenost mišića je smanjena.

Stalni napredak

Dva mjeseca nakon transplantacije i vid je popravljen, a kontrola mišića je bila bolja. Dječak je mogao shvatati, žvakati, gutati, smijati se, čak i izgovarati neke riječi.

Godinu dana od transplantacije matičnih ćelija, dječak je već identificirao predmete, životinje, a motoričke sposobnosti ruku su poboljšane. Nakon druge godine od transplantacije samostalno je jeo, hodao uz potporu i upotrebljavao neke riječi.

Njegov zdravstveni napredak se nastavlja, posebno u pogledu govornih sposobnosti. I sve to nakon teškog oštećenja mozga te oživljavanja koje je trajalo 25 minuta, kada šanse da se preživi nisu veće od 6 posto. S tim da i djeca koja opstanu više vegetiraju no što žive.

"Naši rezultati, zajedno sa sličnim uspjesima jedne korejanske studije, otklanjaju sumnju u djelovanje ove terapije", kaže prof. dr. Arne Jensen iz Klinike za ginekologiju Ruhr na Bohumskom univerzitetu, u kojoj je zahvat obavljen.

Na ovom slučaju medicina intenzivno uči. A dječakovi roditelji su, naravno, presetni: nisu ni naslućivali kako su dobar potez povukli kad su se odlučili na pohranjivanje njegovih matičnih ćelija u Viti 34. To danas pobuđuje nadu u potpuno ozdravljenje njihovog sina.

Ponosna Vita 34

Vita 34 je njemačka banka matičnih ćelija, poznata po visokim standardima pohranjivanja i obrade pupčane krvi. Posjeduje sva odobrenja za upotrebu uzoraka koje čuva. Stoga u ovoj kompaniji s ponosom ističu da je to omogućilo da transplantacija bude urađena u izuzetno kratkom roku od zahtjeva dječakovih roditelja.

Inače, već 24 uzorka koje je čuvala Vita 34 uspješno su iskorištena za liječenje teških oboljenja. To je više nego u svim porodičnim bankama u Evropi zajedno.