
22.11.2013 |
Pauza / ŽIVOT I ZDRAVLJE
Izvor: Večernji List
Mnogo toga promijenilo se od atentata američkog predsjednika Kennedyja 1963. godine, između ostaloga i način na koji novinari obavljaju svoj posao.
Mnogo toga promijenilo se od atentata američkog predsjednika Kennedyja 1963. godine, između ostaloga i način na koji novinari obavljaju svoj posao. Tako je Peggy Simpson, koja je radila u uredu AP-a u Dallasu, dan na koji se dogodio atentat započela odlaskom kod frizera, piše Washington Post.
- Na inzistiranje svog urednika, dogovorila sam spoj sa skupštinskim zastupnikom kako bi došla na večeru zatvorenu za novinare koju je guverner John Connally organizirao te večeri - ispričala je Simpson.
Novinarski posao je bio toliko drugačiji da je Bob Schieffer, koji je tada radio za Fort Worth Star-Telegram, toga dana vozio majku Leeja Harveya Oswalda u Dallas. Bio je sam u redakciji kada je nazvala tražeći prijevoz.
- Običaji su bili malo drugačiji u to vrijeme - kaže današnji voditelj na CBS-u.
Nakon što je sam Oswald ubijen dva dana nakon što je (navodno) ubio Kennedyja, Hugh Aynesworth iz Dallas Morning Newsa ušuljao se u policijsku postaju i, skrivajući se iza stola, prisluškivao telefonski razgovor odvjetnika Jacka Rubyja, Oswaldova ubojice.
Aynesworth ne dvoji da je učinio dobru stvar. - Morao sam to učiniti jer sam morao znati što rade, a nitko mi ne bi rekao - smatra Aynesworth.
Prije Vijetnamskog rada i Watergatea i novinari i čitatelji su imali više poštovanja prema vlastima, što im je omogućilo da se približe izvorima koji su im vjerovali.
Schieffer tvrdi da su mu policajci javljali kad kod bi imali "dobro ubojstvo", kako su zvali ubojstva koja su imala potencijal da završe u novinama, a on bi se s njima vozio na mjesto zločina. Nosio je šešir kako bi izgledao kao detektiv, a ljudima nikad nije govorio tko je, osim ako nisu pitali. Schieffer je često sam uzimao iskaze od kriminalaca, i to zato što je mogao tipkati bolje od detektiva. Potom bi, kao svjedok, potpisivao iskaze, a na kraju i svjedočio na sudu kao svjedok tužiteljstva.
- Takve su stvari tada bile; vrlo, vrlo neformalne - kaže Schieffer.
Uvjeren je da su tadašnji novinari brže objavljivali vijesti, bez svih slojeva odvjetnika i PR-ovaca koji su stajali između njih i činjenica.
- Bilo je to prekrasno vrijeme, nikad nisam proživio veću avanturu - rekao je Schieffer.
Foto: Reuters
*Pri preuzimanju teksta s portala Akta.ba potrebno je navesti izvor i linkovati tekst.
Dojavi vijest na viber +387 60 331 55 03 ili na mail urednik@akta.ba.