Ko bolje prolazi u životu: Optimisti ili pesimisti?

’Zamislite da podijelite sve ljude na svijetu u dve psihološke grupe; da stavite sve optimiste na jednu stranu i sve pesimiste na drugu (ostavimo, za sada, realiste po strani). Razgovor među optimistima biće ispunjen fantastičnim planovima za budućnost i time kako stvari samo mogu biti bolje, dok će pesimisti voditi razgovor na taj način, da optimistima djeluju depresivno’, ističe istraživač psihologije sa Univerziteta College London, Jeremy Dean.

Pesimisti, umjesto da rade na ostvarenju svojih snova, brinu o stvarima koje bi mogle poći naopako. Čak su zabrinuti i za stvari koje posjeduju, jer su mišljenja da će im igrom sudbine biti oduzete. Sa druge strane, optimisti su često van dodira sa realnošću. Kako smatra Dean, oni sami sebe zavaravaju, jer ne vide sve loše realnosti koje su prisutne u svijetu. Iako je, vjerovatno najbolja opcija biti realista, činjenica je da je taj balans najteže i postići, prije svega zbog svakodnevnih životnih okolnosti, situacija i emocija.

Optimizam ili pesimizam?

Tokom godina, psiholozi su ispitali mnoge aspekte pesimizma i optimizma, pitajući se da li na svijetu ima više prvih ili drugih i pokušavajući da otkriju koji pristup životu je ’bolji’. Istina je da se prednosti i mane ova dva oblika razmišljanja gotovo podudaraju. Postoje odlike optimizma kao što su entuzijazam, volja, motivacija, pozitivno razmišljanje, osmijeh, koje pomažu ljudima da se bore kroz život, da rade stvari koje vole sa strašću, da budu posvećeni i uspješni u svojim zamislima. Sa druge strane, postoje i prednosti pesimizma kao što su: više realno sagledavanje stvari, strah ili pritisak koji mogu proizvesti produktivnost, predostrožnost, dublje promišljanje, a sve to pesimistima može pomoći da se bolje nose sa svijetom, da ne budu pretjerano razočarani, nemaju prevelika očekivanja i nadanja.

Gdje se krije motivacija?

Nova istraživanja govore o tome da i pesimisti i optimisti koriste svoje različite poglede na svijet kako bi pronašli motivaciju. Ključ obje vrste razmišljanja je sam život, koji je nepredvidljiv i često konfuzan. Koliko se god ispravno ponašali u životu, nije uvijek do vas, i ne može znati šta vas čeka u budućnosti. Da bi se izborili sa ovom vrstom nepredvidljivosti, optimisti biraju pozitivno razmišljanje – čak i ako padnu, oni će ustati i pokušavati iznova i iznova, jer su ubjedili sebe da sutra mora biti bolje nego danas. Ali, način razmišljanja kod pesimista obavlja istu ’funkciju’, jer su i njihova stanovišta zasnovana na održavanju motivacije. Pesimisti, razmišljajući o tome šta može krenuti po zlu, štite sebe od događaja koji bi zaista mogli krenuti kako ne treba. Njihova motivacija ležu u toj ’mentalnoj pripremi’, po principu: ’Pokušavaću, ali ako ne bude kako sam zamislio, neću se mnogo razočarati, jer sam tako nešto i očekivao’.

Šta kaže anagram?

Dokazi za pronalaženje veze između motivacije i optimizma ili pesimizma, pronađeni su u studiji Abigail Hazlett i njenih kolega (2011), objavljenoj u Social Cognition. Dva istraživanja u okviru studije su pokazala da optimisti pretežno razmišljaju o tome kako mogu da napreduju i da se razvijaju, dok su pesimisti više fokusirani na bezbjednost i sigurnost. Iako su ove činjenice, u izvjesnom mislu, potvrdile sponu sa motivacijom, za pravi eksperiment bio je potreban jači dokaz. Tokom rješavanja anagrama, polovina je podstaknuta da misli optimistično, a druga poslovina pesimistično, a istraživači su ujedno mjerili i prirodne tendencije učenika prema jednom ili drugom vidu razmišljanja. To je značilo da će neki učenici moći da koriste svoju prirodnu, željenu strategiju, a da će drugi biti primorani da misle na način na koji im je rečeno, u zavisnosti od grupe kojoj pripadaju. Rezultat istraživanja je pokazao da su pesimisti dali bolje rezultate kada su mislili na negativan način, dok su optimisti dali jednako dobre rezultate, ali razmišljaći na sebi svojstven, pozitivan način. Pokazalo se i da su sposobnosti ljudi zavisile od toga koliko su uporni u rješavanju – kada su se vodili pozitivnim mislima, optimistima su bili znatno uporniji, a isto važi i za pesimiste, samo u obrnutom smijeru.

Optimizam i pesimizam: dvije različite, ali jednako efikasne strategije

Ono šta pokazuje studije kao što je ova, jeste da i optimizam i pesimizam imaju važne uloge u životima ljudi. Biti ​​optimista omogućava ljudima da ostvare svoje ciljeve na pozitivan način: da sanjaju veće i bolje snove, prema kojima će graditi put. Osim toga, optimisti bolje reaguju na pozitivne povratne informacije. Sa druge strane, biti pesimističan može pomoći ljudima da smanje svoju prirodnu anksioznost i budu uspješniji. Pesimisti bolje odgovoraju na negativne povratne informacije. Oni vole da čuju šta su bili problemi, tako da mogu da ih isprave. ’Optimizam i pesimizam nisu samo nezgode; ovo dokazi ukazuju na to da su oni dvije različite, ali efikasne strategije suočavanja sa problemima, i kompleksnim, nepredvidljivim svetom’, kaže Dean.